Kzz 368/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 368/2016
06.04.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Milunke Cvetković, Bate Cvetkovića, Radoslava Petrovića i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.F., zbog krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 3. i 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.F., adv. R.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K. 5/15 od 17.08.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1189/15 od 09.12.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 06.04.2016. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.F., adv. R.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K. 5/15 od 17.08.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1189/15 od 09.12.2015. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Valjevu K. 5/15 od 17.08.2015. godine, okrivljeni I.F. oglašen je krivim zbog krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 3. i 1. Krivičnog zakonika za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina u sticaju sa krivičnim delom neovlašćena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 2. i stava 1. Krivičnog zakonika za koje je okrivljenom utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine, i na osnovu člana 62. stav 1. KZ okrivljenom je uzeta kao utvrđena kazna zatvora po pravnosnažnim odlukama i to presudi Osnovnog suda u Valjevu K. 355/13 od 05.12.2013. godine kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri meseca, u koju kaznu mu se uračunava i vreme provedeno u pritvoru od 03.03. do 31.05.2013. godine, presuda Osnovnog suda u Valjevu K 1583/12 od 26.12.2013. godine kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci u koju kaznu mu se uračunava i vreme provedeno u pritvoru od 20.05. do 22.05.2013. godine i rešenje Višeg suda u Valjevu Kv. 249/12 od 17.12.2012. godine kojim je izmenjena u pogledu neplaćanja novčane kazne presuda Višeg suda u Valjevu K 76/11 tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 20 dana i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina s tim što će se okrivljenom u izrečenu kaznu zatvora uračunati vreme od lišenja slobode i provedeno u pritvoru od 04.09.2013. godine do upućivanja okrivljenog na izdržavanje kazne, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne izrečene u navedenoj presudi.

Na osnovu člana 348. stav 6. u vezi člana 87. KZ od okrivljenog je oduzeta automatska puška bliže opisana u izreci prvostepene presude.

Oštećeni R.S. je za ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.

Okrivljeni je obavezan da oštećenom R.S. naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 360.750,00 dinara, kao i troškove krivičnog postupka u iznosu od 213.066,00 dinara u roku od u roku od 90 dana po pravnosnažnosti presude kao i na ime paušala iznos od 3.000,00 dinara koje je dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1189/15 od 09.12.2015. godine, usvojena je žalba okrivljenog I.F. i njegovog branioca adv. G.V. i preinačena presuda Višeg suda u Valjevu K 5/15 od 17.08.2015. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenom I.F. za krivično delo izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 3. i 1. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, za krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 2. i stava 1. KZ kaznu zatvora u trajanju od tri godine i za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 3. u vezi stava 1. KZ kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a zatim na osnovu člana 62. stav 1. KZ uzeo kao utvrđene kazne zatvora po ranije izrečenim pravnosnažnim presudama, i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina u koju mu se shodno članu 63. KZ uračunava i vreme od lišenja slobode i provedeno u pritvoru od 04.09.2013. godine do upućivanja okrivljenog na izdržavanje kazne, a najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne izrečene ovom presudom, dok su u preostalom delu žalbe okrivljenog i njegovog branioca odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog I.F., adv. R.M., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili pak iste preinači u smislu navoda u zahtevu.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.F., adv. R.M., u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) Zakonika o krivičnom postupku je neosnovan, dok je u ostalom delu zahtev nedozvoljen.

Branilac okrivljenog I.F., u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, jer je sud postupao po neurednoj i nezakonitoj optužbi i povredio odredbe krivičnog postupka u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca, a Vrhovni kasacioni sud ovakve navode zahteva ocenjuje neosnovanim.

Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je Viši javni tužilac u Valjevu podneo Višem sudu u Valjevu optužnicu Kt 79/13 od 03.12.2013. godine protiv okrivljenog I.F. zbog krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 11. u pokušaju u vezi sa članom 30. KZ u sticaju sa krivičnim delom neovlašćena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 2. i 1. KZ i krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 3. u vezi stava 1. KZ.

Na glavnom pretresu održanom dana 09.07.2014. godine nadležni javni tužilac je izmenio navedenu optužnicu i umesto krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1. u pokušaju u vezi člana 30. KZ okrivljenom je stavio na teret izvršenje krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 3. i 1. KZ, koje je izvršeno u sticaju sa ostalim krivičnim delima navedenim u navedenoj optužnici. Ovu izmenjenu optužnicu je precizirao na glavnom pretresu dana 21.07.2014. godine i to samo u delu koji se odnosi na krivično delo ugrožavanje sigurnosti, a u ponovnom postupku Viši javni tužilac u Valjevu je pre završetka glavnog pretresa dana 17.08.2015. godine izvršio preciziranje optužnice u odnosu na stanje duševnog zdravlja okrivljenog u vreme izvršenja krivičnog dela koja mu se stavljaju na teret i pri tako preciziranoj optužnici ostao do završetka glavnog pretresa, a našta je javni tužilac ovlašćen shodno odredbi člana 409. stav 1. ZKP.

Povreda iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP može postojati ako uopšte nije bilo optužbe ili ukoliko ovlašćeni tužilac u toku postupka odustane od optužbe, a sud uprkos tome nastavi krivični postupak ... što ovde nije slučaj, jer je u konkretnom slučaju optužba podignuta od strane ovlašćenog tužioca, koji je na glavnim pretresima istu menjao i precizirao i pri kojoj je ostao do završetka glavnog pretresa, a pri tom, nije odustao od optužbe u odnosu na krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 3. u vezi stava 1. KZ kako se navodi u podnetom zahtevu, pa se neosnovano zahtevom branioca ukazuje da je donošenjem pravnosnažnih presuda učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP odnosno da nema optužbe ovlašćenog tužioca.

Branilac okrivljenog I.F., adv. R.M. u ostalom delu zahteva ukazuje na povredu zakona iz člana 460. ZKP i člana 462. stav 2. ZKP.

Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP) takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ukazuje na povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 460. i člana 462. stav 2. ZKP, a koje povrede ne predstavljaju razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.

Nalazeći, iz iznetih razloga da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, na koju se ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, a da je zahtev u odnosu na ostale navedene povrede zakona nedozvoljen, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Mila Ristić, s.r.                                                                                                                 Vesko Krstajić, s.r.