Kzz 37/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 37/2014
20.02.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr.J.J. i dr, zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi ili javnom skupu iz člana 344a. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih J.J., B.S. i D.O., adv.I.I., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Subotici Ki 126/10 od 04.09.2013. godine i Kv. 368/13 od 15.10.2013. godine, u sednici veća održanoj 20.02.2014. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih J.J., B.S. i D.O., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Subotici Ki 126/10 od 04.09.2013. godine i Kv. 368/13 od 15.10.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Subotici Ki 126/10 od 04.09.2013. godine odbačen je kao neblagovremen zahtev za naknadu troškova adv. I.I., branioca okrivljenih J.J., B.S., V.V. i D.O.

Rešenjem istog suda Kv. 368/13 od 15.10.2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca adv. I.I., izjavljena protiv prvostepenog rešenja.

Advokat I.I., u svojstvu branioca okrivljenih J.J., B.S. i D.O., podnela je Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Višeg suda u Subotici Ki 126/10 od 04.09.2013. godine (a iz obrazloženja proizilazi da se zahtev odnosi i na rešenje Kv. 368/13 od 15.10.2013. godine), zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP i zbog povrede ili uskraćenog ljudskog prava okrivljenog zajemčenog Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava – član 485. stav 1. tačka 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji i preinači rešenje Kv. 368/13 od 15.10.2013. godine ili da isto ukine i predmet vrati Višem sudu u Subotici na ponovno odlučivanje.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan. Branilac okrivljenih u zahtevu navodi da je pravnosnažnim rešenjem Višeg suda u Subotici od 21.11.2011. godine obustavljen krivični postupak protiv okrivljenih, da je kao branilac okrivljenih dana 10.02.2012. godine podnela troškovnik za naplatu celokupnih troškova za nužne izdatke branioca, kako za radnje koje je sama preduzimala, tako i za radnje u postupku koje je preduzimao adv. S.P., drugi branilac istih okrivljenih, te da je o troškovima krivičnog postupka odlučeno rešenjem 01.11.2012. godine, sa ispravkom od 13.11.2012. godine. Branilac dalje u zahtevu navodi da je 27.05.2013. godine podnela zahtev za dopunu troškova za radnje adv. S.P., koji je sud pobijanim rešenjem pogrešno odbacio kao neblagovremen, kako je ona rešenje o obustavi postupka primila tek 02.04.2013. godine. .

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud je ispitao shodno odredbi člana 604. stav 1. ZKP, pa je našao: Neosnovano se zahtevom ukazuje na povredu odredbe člana 441. stav 4. ZKP odnosno člana 371. stav 3. ZKP („Službeni list SRJ“ broj 70/01 i 68/03 i „Službeni glasnik RS“ broj 58/04...76/10) (u daljem tekstu: ranije važećeg ZKP).

Navedenu povredu zakona branilac okrivljenih adv. I.I. isticala je i u žalbi na prvostepeno rešenje, a drugostepenim rešenjem odlučeno je da su ti žalbeni navodi neosnovani, o čemu su dati dovoljni i jasni razlozi, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i, u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.

Navodi zahteva da je prvostepenim i drugostepenim rešenjem povređeno i uskraćeno ljudsko pravo okrivljenih – pravo na imovinu, koja je zajemčena Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, nisu mogli biti predmet ispitivanja od strane Vrhovnog kasacionog suda, s obzirom na to da u slučaju kada je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet zbog povrede nekog od tih prava, ta povreda mora biti utvrđena odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava i takva odluka, shodno odredbi člana 484. ZKP, mora biti dostavljena uz zahtev, a u konkretnom slučaju takva odluka nije dostavljena.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                             Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                           Dragiša Đorđević,s.r.