
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 380/2021
12.04.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela pronevera iz člana 364. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Đura Blagojevića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Nišu K 302/13 od 02.07.2020. godine i Osnovnog suda u Nišu Kv 872/20 od 25.09.2020. godine, u sednici veća održanoj 12.04.2021. godine, jednoglasno je, doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Nišu K 302/13 od 02.07.2020. godine i Osnovnog suda u Nišu Kv 872/20 od 25.09.2020. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 441. stav 4. Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona ODBACUJE, kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Nišu K 302/13 od 02.07.2020. godine, dosuđeni su troškovi krivičnog postupka okrivljenom AA u iznosu od 859.500,00 dinara, koji će mu biti isplaćeni iz budžetskih sredstava suda u roku od 60 dana, po pravnosnažnosti rešenja.
Rešenjem Osnovnog suda u Nišu Kv 872/20 od 25.09.2020. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA preinačeno je pobijano prvostepeno rešenje Osnovnog suda u Nišu K 302/13 od 02.07.2020. godine tako što su okrivljenom AA dosuđeni troškovi krivičnog postupka u iznosu od 882.000,00 dinara koji će mu biti isplaćeni u roku od 60 dana, po pravnosnažnosti rešenja, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, na osnovu člana 482. i člana 483. stav 1. i 2. ZKP, branilac okrivljenog je podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti „zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tčaka 1), stav 3, 4. i 5. ZKP“, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji podneti zahtev, te da okrivljenom dosudi troškove na ime krivičnog postupka u iznosu od 1.456.500,00 dinara zajedno sa zakonskom zateznom kamatom ili da pobijana rešenja ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred potpuno izmenjenim većem.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Republičkom javnom tužiocu i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Podnetim zahtevom branioca okrivljenog se ukazuje da je pobijanim rešenjima određeno da se dosuđeni iznos troškova krivičnog postupka ima isplatiti okrivljenom u roku od 60 dana, od dana pravnosnažnosti istih rešenja. Odbrana nalazi da je takva odluka nezakonita jer, mimo zakona i to supsidijarnog - ZPP-a, krivični sud određuje paricioni rok sa namerom da se obaveza suda u vezi isplate troškova odloži na duži rok, bez bilo kakvog obrazloženja. Time se istovremeno uskraćuje pravo okrivljenom da mu troškovi, koje je on snosio, budu blagovremeno isplaćeni te se položaj okrivljenog pogoršava što, po nalaženju odbrane, predstavlja klasičan primer povrede prava na pravično suđenje u smislu člana 32. Ustava RS.
Pitanje troškova krivičnog postupka je uređeno u glavi XIII ZKP, članovima 261. do 268. ZKP, iz kojih jasno proizlazi da ZKP ne poznaje zakonski rok u kome se može dobrovoljno izvršiti utvrđena obaveza o plaćanju troškova krivičnog postupka, odnosno ni za jednu stranu u krivičnom postupku nije utvrđen paricioni rok za realizaciju plaćanja troškova krivičnog postupka.
Nadalje, nadležnost Visokog saveta sudstva je, pored ostalog, i da donosi Zaključke (član 31. Poslovnika o radu VSS) u pogledu svoje nadležnosti, samim tim i u pogledu budžeta za rad sudova.
Odluka suda, u konkretnom slučaju, kojom je određen rok od 60 dana za isplatu troškova krivičnog postupka u skladu je sa Zaključkom Visokog saveta sudstva broj 06-00-44/2015-01 od 22.09.2015. godine, kojim je preporučeno „da sudovi prilikom odlučivanja o troškovima krivičnog postupka naznače da se usvojeni iznos troškova koji padaju na teret budžetskih sredstava suda isplate u roku od 60 dana, po pravnosnažnosti odluke“, a istovremeno je i u skladu sa odredbama člana 261-268 ZKP - koje regulišu pitanje troškova krivičnog postupka, jer ni jedna od navedenih odredbi ne propisuje rok za dobrovoljno izvršenje obaveza u pogledu troškova krivičnog postupka, već ostavlja sudu, da u svojoj odluci odredi navedeni rok.
Imajući u vidu napred navedeno, Vrhovni kasacioni sud je našao da pobijanim odlukama nije učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP na koju se, neosnovano ukazuje podnetim zahtevom branioca okrivljenog.
Branilac okrivljenog u zahtevu ukazuje i na pogrešan obračun troškova krivičnog postupka vezano za odložene glavne pretrese od 10.05.2016. godine i dr; na pogrešno obračunate troškove krivičnog postupka za glavne pretrese od 27.11.2014. godine i dr, na pogrešno obračunate troškove krivičnog postupka na ime sastava podnesaka od 01.06.2016. godine i dr, pa odbrana nalazi da izneto stanovište suda, vezano za odluku o napred navedenim troškovima, predstavlja „pravni galimatijas“.
Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se iznetim navodima osporavaju činjenična utvrđenja suda, vezano za broj glavnih pretresa i za broj podnesaka za koje je sud trebalo da dosudi troškove krivičnog postupka, dakle, ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu odredbe člana 440. ZKP.
Kako povreda odredbe člana 440. ZKP ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane branioca okrivljenog, u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je podneti zahtev, u navedenom delu, odbacio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. ZKP te člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik,
Olgica Kozlov, s.r.
Predsednik veća-sudija,
Bata Cvetković, s,r,
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić