Kzz 390/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 390/2016
26.04.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom postupku protiv okrivljenog J.O., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.O., advokata Đ.Z., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K br.32/15 od 02.09.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.1614/15 od 21.01.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 26.04.2016. godine, doneo

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.O., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K br.32/15 od 02.09.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.1614/15 od 21.01.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kraljevu K br.32/15 od 02.09.2015. godine okrivljeni J.O., oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 16.02.2014. godine do 19.02.2014. godine.

Istom presudom okrivljeni J.O. obavezan je da plati troškove krivičnog postupka u iznosu o kome će biti odlučeno posebnom odlukom, kao i paušal u iznosu od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.1614/15 od 21.01.2016. godine odbijena je kao neosnovana, između ostalih, žalba branioca okrivljenog J.O., pa je presuda Višeg suda u Kraljevu K br.32/15 od 02.09.2015. godine potvrđena.

Protiv navedenih pravosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog J.O., advokat Đ.Z., zbog povreda zakona i to člana 72. stav 1. člana 88, člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP i zbog uskraćenog i povređenog prava na odbranu koja je zajemčena Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovnu odluku.

Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.O. je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenja zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog J.O. koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao osnov podnošenja zahteva navedena je povreda zakona iz člana 72. stav 1, člana 88. ZKP i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP u prvostepenom i drugostepenom postupku.

Navedene povrede međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog kojih bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a kako osim ovih razloga u zahtevu nije naveden nijedan drugi razlog koji bi mogao biti predmet pobijanja zakonitosti odluke u opsegu koji ZKP u članu 485. stav 4. taksativno nabraja, zahtev je ocenjen kao nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2. i 3. ovog zakonika mora se dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Imajući u vidu da branilac okrivljenog J.O. u svom zahtevu za zaštitu zakonitosti nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda prava na odbranu okrivljenog J.O. u ovom krivičnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je podneti zahtev i u ovom delu odbacio jer je bez propisanog sadržaja.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. i 3. u vezi člana 484. i 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                 Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                           Zoran Tatalović, s.r.