Kzz 413/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 413/2014
15.05.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović, Biljane Sinanović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu osuđenog D.S., zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog D.S., advokata O.O., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K br.26/13 od 29.08.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.260/14 od 10.03.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 15.05.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog D.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K br.26/13 od 29.08.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.260/14 od 10.03.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kraljevu K br.26/13 od 29.08.2013. godine okrivljeni D.S. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 06.03.2013. do 29.08.2013. godine.

Navedenom presudom oštećeni M.V.je radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućen na parnični postupak, a okrivljeni D.S. je obavezan da plati sudu troškove krivičnog postupka u iznosu od 83.540,00 dinara, a na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.260/14 od 10.03.2014. godine delimičnim usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Kraljevu preinačena je presuda Višeg suda u Kraljevu K br.26/13 od 29.08.2013. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji tako što je Apelacioni sud okrivljenog D.S. zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. KZ za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 06.03.2013. do 29.08.2013. godine, dok su u ostalom delu žalbe Višeg javnog tužioca u Kraljevu i žalba branioca okrivljenog D.S., odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac osuđenog D.S., advokat O.O. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači odluke nižestepenih sudova u pogledu pravne kvalifikcije krivičnog dela i odluke o kazni ili da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. i člana 487. ZKP, održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog D.S. je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenja zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.S. koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao osnov podnošenja zahteva navedena je povreda zakona, i to bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP koja je učinjena u prvostepenom i drugostepenom postupku.

Navedena povreda međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog koga bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a osim ovog razloga u zahtevu nije naveden nijedan drugi razlog koji bi mogao biti predmet pobijanja zakonitosti odluke u opsegu koji ZKP u članu 485. stav 4. taksativno nabraja.

Prema tome, povreda koja je osnov podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne može biti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, zbog čega je zahtev ocenjen kao nedozvoljen.

Postupajući na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.S.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                   Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                             Zoran Tatalović, s.r.