Kzz 414/2021 nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 414/2021
11.05.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragana Aćimovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Biljane Sinanović, Radmile Dragičević Dičić i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog advokata Mihaila Zečevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Raškoj K 117/19 od 29.10.2020. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 18/21 od 23.02.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 11.05.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Raškoj K 117/19 od 29.10.2020. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 18/21 od 23.02.2021. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u preostalom delu, ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Raškoj K 117/19 od 29.10.2020. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika, pa mu je izrečena uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci, koja će se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo i istovremeno je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od mesec dana od dana pravnosnažnosti presude, te je određeno da će sud, ukoliko okrivljeni u navedenom roku ne plati novčanu kaznu, istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora. Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime paušala u korist budžetskih sredstava Osnovnog suda u Raškoj plati iznos od 5.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka u korist budžetskih sredstava Osnovnog javnog tužilaštva Raška iznos od 41.487,97 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude. Na osnovu člana 85. KZ, okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti vezanih za raspolaganje, korišćenje i upravljanje tuđom imovinom u trajanju od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Kraljevu Kž1 18/21 od 23.02.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Mihailo Zečević, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP te je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su nižestepeni sudovi pogrešno zaključili da je okrivljeni postupio protivno članu 61. stav 1. tačka 4. Zakona o porezu na dohodak građana, koji predviđa da se prihodom od kapitala smatra uzimanje iz imovine i korišćenje usluga privrednog društva, od strane vlasnika društva za njihove privatne potrebe i ličnu potrošnju, jer okrivljeni nije uzeo ništa iz imovine preduzeća, tako da njegova poreska obaveza po navedenoj zakonskoj odredbi nije ni nastala, a tim pre što novčana sredstva u iznosu navedenom u izreci prvostepene presude nisu ni podignuta, pa sledstveno iznetom, kako nema poreske obaveze, to nema ni elemenata krivičnog dela poreska utaja, jer nema šta da se utaji. Pored navedenog, branilac u zahtevu navodi i to da nižestepeni sudovi smatraju da je kažnjiva sama namera kod učinioca da izbegne plaćanje poreza i doprinosa, što, prema stavu branioca nije tačno, te da u konkretnom slučaju ne postoji ni pokušaj predmetnog krivičnog dela, jer nema radnje izvršenja krivičnog dela poreska utaja, već bi se radilo o pripremnim radnjama koje nisu kažnjive.

Iznete navode zahteva kojima branilac u suštini ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, iako formalno ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Naime, izložene navode zahteva branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a Viši sud u Kraljevu, kao drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani o čemu je na strani 2, u devetom stavu i na strani 3, u stavu 1-5 obrazloženja svoje presude Kž1 18/21 od 23.02.2021. godine, dao jasne i dovoljne razloge, koje kao pravilne prihvata i ovaj sud i u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.

Prema navodima zahteva, pobijane pravnosnažne presude ne sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama, a posebno u pogledu postojanja zakonskih elemenata krivičnog dela poreska utaja, što predstavlja povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA, u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Predsednik veća - sudija

Vesna Veselinović, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Dragan Aćimović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić