Kzz 416/2022 zastarelost krivičnog gonjenja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 416/2022
26.04.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Nevenke Važić i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Slobodana Ćirića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pirotu Kž1 25/21 od 28.01.2022. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž3 4/2022 od 25.02.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 26.04.2022. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pirotu Kž1 25/21 od 28.01.2022. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž3 4/2022 od 25.02.2022. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Dimitrovgradu K 4/20 od 17.12.2020. godine, okrivljeni AA je, pored ostalih, oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo poreska utaja iz člana 225. stav 1. u vezi člana 33. KZ, te je odlučeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Višeg suda u Pirotu Kž1 25/21 od 28.01.2022. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Pirotu i prvostepena presuda je preinačena tako što je okrivljeni AA, pored ostalih oglašen krivim zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. u vezi člana 33. KZ, pa mu je izrečena uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, te je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 70.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, i određeno da će sud, ukoliko okrivljeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Okrivljeni je obavezan da plati paušal i troškove krivičnog postupka u iznosu opredeljenom u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž3 4/2022 od 25.02.2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih AA i BB, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, drugostepenog i suda trećeg stepena, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Slobodan Ćirić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i pobijane presude preinači ili ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se rešenje Poreske uprave – Filijale Pirot, odnosi na poreske obaveze za vremenski period od 01.01.2011. godine do 31.12.2011. godine u kom vremenu su, prema ekonomskom veštačenju u poslovne knjige preduzeća JP „Komunalac“ unošene činjenice odlučne za utvrđivanje poreza kao i da se poreski bilans i prijava poreza na dobit odnose na poslovnu 2011. godinu, zbog čega se, prema stavu odbrane, kao vreme izvršenja krivičnog dela mora ceniti isključivo taj period, bez obzira kada je podneta poreska prijava, odnosno dana 27.02.2012. godine. Polazeći od navedenog, prema navodima zahteva, istekom 31.12.2011. godine nastupila je apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, shodno odredbama člana 103. stav 1. tačka 4) i člana 104. tačka 6) KZ.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Iz spisa predmeta proizlazi da je optužnim predlogom Osnovnog javnog tužioca u Pirotu Kt br.1003/13 od 06.08.2018. godine, okrivljenom AA, stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. u vezi člana 33. KZ i u dispozitivu optužnog akta, kao vreme izvršenja krivičnog dela naveden vremenski period od 01.01.2011. godine do 31.12.2011. godine. Viši javni tužilac u Pirotu je na pretresu održanom pred drugostepenim sudom dana 29.12.2021. godine, izvršio izmenu optužnog predloga tako što je kao vreme izvršenja krivičnog dela označio dan 27.02.2012. godine, kada su poreska prijava i poreski bilans za 2011. godinu predati nadležnoj Poreskoj upravi, kako je to i bilo navedeno u prvobitnom optužnom predlogu. Činjenični opis krivičnog dela u izreci drugostepene presude istovetan je opisu dela datom u dispozitivu izmenjenog optužnog predloga.

Kako je posle izvršenja krivičnog dela zakon više puta izmenjen, Viši sud u Pirotu je, u smislu člana 5. stav 2. KZ, kao najblaži za okrivljenog primenio zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela – član 229. KZ („Sl. glasnik RS“, br.85/2005), kojim je za krivično delo poreska utaja iz stava 1. toga člana propisana kazna zatvora od šest meseci do pet godina i novčana kazna.

Imajući u vidu vreme izvršenja krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. u vezi člana 33. KZ, za koje je okrivljeni AA oglašen krivim pravnosnažnom presudom – 27.02.2012. godine i kaznu propisanu za isto – kazna zatvora od šest meseci do pet godina i novčana kazna, to bi apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okrivljenog, nastupila protekom dana 27.02.2022. godine u smislu odredaba člana 103. stav 1. tačka 5) i člana 104. tačka 6) KZ, dakle, posle donošenja presude Apelacionog suda u Nišu Kž3 4/2022 od 25.02.2022. godine čijim donošenjem je ovaj krivični postupak pravnosnažno okončan.

Sledstveno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pobijanim pravnosnažnim presudama nije povređen zakon iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, jer u vreme donošenja presude Apelacionog suda u Nišu u postupku po žalbi (25.02.2022. godine), nije nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okrivljenog za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. u vezi člana 33. KZ, za koje je pravnosnažno oglašen krivim.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti, dalje navodi da se radnja izvršenja krivičnog dela poreska utaja – davanje lažnih podataka sastoji u davanju lažnih podataka o prihodima poreskog obveznika ili drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje poreza, dok se radnja prikrivanja ogleda u prikrivanju podataka koji se odnose na utvrđivanje ovakvih obaveza, pa je, imajući u vidu navedeno, izreka presude nerazumljiva, jer se kao radnja izvršenja krivičnog dela u konkretnom slučaju određuje davanje lažnih podataka, dok se prema opisu iste u izreci presude ova radnja upodobljava radnji prikrivanja podataka iz člana 229. KZ, kojim navodima, po oceni ovoga suda, branilac ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Prema navodima zahteva, na osnovu dokaza izvedenih u postupku ne može se izvesti zaključak da je okrivljeni predmetno krivično delo izvršio davanjem lažnih podataka koji se odnose na utvrđivanje poreskih obaveza iz razloga što su u poslovnim knjigama JP „Komunalac“ uneti tačni, a ne lažni podaci, odlučni za utvrđivanje poreza, što proizlazi, kako iz nalaza i mišljenja veštaka ekonomske struke, tako i iz zapisnika i rešenja Poreske uprave Niš – Filijala Pirot, koje činjenice sud nije cenio, pa je sledstveno iznetom, navedeni zaključak suda zasnovan na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Neispravno knjiženje činjenica odlučnih za utvrđivanje poreza i pogrešno mišljenje okrivljenog o postojanju odnosno nepostojanju poreskih obaveza, prema stavu odbrane, ne ukazuje na krivičnu odgovornost, ne samo iz razloga nepostojanja radnji izvršenja, već i umišljaja okrivljenog usmerenog na izvršenje predmetnog krivičnog dela, zbog čega je zaključak suda o postojanju namere kod okrivljenog za izvršenje krivičnog dela i postupanju sa direktnim umišljajem, zasnovan na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, posebno kada se ima u vidu da se okrivljeni savetovao sa revizorskim kućama u vezi sa poreskim obavezama za vremenski period na koji se optužba odnosi.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva ceni dokaze izvedene tokom postupka i iznosi svoje činjenične zaključke da okrivljeni nije davao lažne podatke koji su od uticaja na utvrđivanje poreza i da u radnjama okrivljenog ne postoje subjektivna obeležja predmetnog krivičnog dela, koji zaključci su drugačiji od onih utvrđenih u pobijanim pravnosnažnim presudama i time osporava ocenu dokaza, ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Pored iznetog, branilac u zahtevu navodi i to da je paušalan zaključak suda da je krivično delo izvršeno u saizvršilaštvu, bez navođenja dokaza koji opisuju prethodni dogovor za izvršenje krivičnog dela, svest o zajedničkom delovanju i doprinosa okrivljenih u izvršenju krivičnog dela, kojim navodima se ukazuje da pravnosnažna presuda ne sadrži razloge o činjenicama koje su predmet dokazivanja, koji nedostatak presude je propisan kao povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koje ima u postupku, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11), člana 438. stav 2. tačka 2) i člana 440. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Predsednik veća - sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

 

5