Kzz 43/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 43/2015
28.01.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog K.R., zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika i krivičnog dela omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog K.R. - advokata T.D., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2 K.668/13 od 08.04.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 842/14 od 12.11.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 28.01.2015. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog K.R. - advokata T.D., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2 K.668/13 od 08.04.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 842/14 od 12.11.2014.godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu 2 K.668/13 od 08.04.2014.godine okrivljeni K.R. je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ i krivičnog dela omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ, pa su mu za navedena krivična dela utvrđene pojedinačne kazne i to za krivično delo iz člana 246a stav 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 2 meseca, a za krivično delo iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i zatim je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) meseci.

Istom presudom prema okrivljenom je na osnovu člana 246a stav 3. KZ u vezi člana 87. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to jednog paketića od plastične „zip“ kesice u kojoj se nalazila sasušena biljna masa zelene boje nalik na opojnu drogu marihuanu, ukupne neto težine 0,14 grama, za koju je veštačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi Cannabis (konoplja), a koji predmet je od okrivljenog privremeno oduzet dana 19.04.2012.godine na osnovu potvrde o privremeno oduzetim predmetima i isti se ima nakon pravnosnažnosti presude uništiti. Okrivljeni je obavezan na plaćanje sudskog paušala u iznosu od 2.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 842/14 od 12.11.2014. godine odbijena je žalba branioca okrivljenog K.R. i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2 K.668/13 od 08.04.2014. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog K.R. - advokat T.D. zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1), 2) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev osnovan i da ukine u celini pravnosnažne presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 2 K.668/13 od 08.04.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 842/14 od 12.11.2014.godine, te da predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, uz primenu člana 604. ZKP („Službeni glasnik RS“ br.72/11 od 28.09.2011.godine koji se primenjuje od 01.10.2013.godine) kojim je propisano da će se zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog zakonika ocenjivati po odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“ br.70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ br.58/04, 85/05 - dr. zakon, 115/05, 49/07, 122/08, 20/09 - dr. zakon, 72/09 i 76/10), našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se prvostepena presuda zasniva na nezakonitim dokazima i to na iskazima svedoka P.D. i N.P. datim na zapisnicima pred istražnim sudijom dana 12.12.2012. godine, a koji su sastavljeni protivno odredbi člana 251. stav 5. tada važećeg ZKP, obzirom da istražni sudija, iako nije postojala opasnost od odlaganja, suprotno svojoj dužnosti, nije na pogodan način obavestio okrivljenog o vremenu i mestu izvršenja ovih istražnih radnji kojima on može prisustvovati (ispitivanja navedenih svedoka), a što ove dokaze čini nezakonitim i prvostepeni sud je bio dužan da donese rešenje o izdvajanju navedenih zapisnika iz spisa predmeta.

Izneti navodi zahteva se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Naime, iskazi svedoka P.D. i N.P. dati na zapisnicima sastavljenim pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Zrenjaninu dana 12.12.2012.godine ne predstavljaju nezakonite dokaze, obzirom da su ove istražne radnje (ispitivanje navedenih svedoka) izvršene u svemu u skladu sa odredbom člana 251. stav 5. Zakonika o krivičnom postupku koji je bio na snazi u vreme ispitivanja navedenih svedoka i sastavljanja zapisnika o tome („Službeni list SRJ“ br.70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ br.58/04, 85/05 - dr. zakon, 115/05, 49/07, 122/08, 20/09 - dr. zakon, 72/09 i 76/10) (u daljem tekstu: ranije važeći ZKP), a kojom odredbom je propisano da je istražni sudija dužan da na pogodan način obavesti tužioca, branioca, oštećenog i okrivljenog o vremenu i mestu izvršenja istražnih radnji kojima oni mogu prisustvovati, osim kad postoji opasnost od odlaganja. Ovo, imajući u vidu da je iz spisa predmeta utvrđeno da je istražni sudija Osnovnog suda u Zrenjaninu izdao naredbu 8 Ki.br.961/12 od 06.11.2012.godine kojom je određeno pozivanje za dan 12.12.2012.godine u 9,30 časova zamenika OJT u Zrenjaninu, okrivljenog i svedoka, a da se u spisima predmeta nalazi i povratnica kojom se potvrđuje da je okrivljenom upućeno obaveštenje o ispitivanju svedoka, odnosno poziv za dan 12.12.2012.godine. Dakle, kako iz spisa predmeta nedvosmisleno proizilazi da je okrivljeni K.R. bio na pogodan način obavešten od strane istražnog sudije o vremenu i mestu izvršenja istražnih radnji kojima može prisustvovati i to o ispitivanju svedoka P.D. i N.P., te imajući u vidu da je odredbom člana 251. stav 6. ranije važećeg ZKP propisano da ako lice kome je upućeno obaveštenje o istražnoj radnji nije prisutno, radnja se može preduzeti i u njegovom odsustvu, to se iskazi navedenih svedoka dati na zapisnicima sastavljenim pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Zrenjaninu dana 12.12.2012.godine, po oceni ovoga suda, smatraju zakonitim dokazima na kojima se presuda može zasnivati, te samim tim nije moralo biti doneto rešenje o njihovom izdvajanju iz spisa.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog K.R. u ostalom delu odbačen je kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva ukazuje na povredu odredaba člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da prvostepeni sud u obrazloženju presude uopšte nije dao razloge o tome zašto pre početka glavnog pretresa, odnosno prilikom prvog saslušanja okrivljenog, nije, po službenoj dužnosti, odredio veštačenje stepena zrelosti i psihofizičkog svojstva okrivljenog koji tada još nije navršio 21 godinu života, već je svoje činjenične zaključke o stepenu zrelosti okrivljenog i njegovom psihofizičkom stanju zasnovao samo na osnovu njegove odbrane, a imajući u vidu da je ovo bilo od značaja za izbor krivične sankcije prema okrivljenom, odnosno za odluku o izricanju okrivljenom vaspitne mere u smislu odredbe člana 41. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, dok drugostepeni sud o ovome u svojoj odluci daje nejasne razloge, kao i da je drugostepeni sud u obrazloženju presude dao nejasne razloge i vezano za to zbog čega je odbio žalbene navode branioca okrivljenog u kojima je isticano da je saslušanje svedoka P.D. i N.P. pred istražnim sudijom učinjeno suprotno odredbi člana 251. stav 5. tada važećeg ZKP. Takođe se ukazuje i na povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP, isticanjem da sud u toku glavnog pretresa nije primenio odredbu člana 346. stav 5. u vezi člana 237. stav 1. ZKP, čime je povredio pravo odbrane okrivljenog, a što je bilo od odlučnog uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Navedene povrede u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju razloge zbog kojih je dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu.

Naime, odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeno je pravo okrivljenog (dakle i njegovog branioca shodno odredbi člana 71. tačka 5. ZKP) na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4.).

Imajući u vidu da branilac okrivljenog K.R. u ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti pravnosnažne presude pobija zbog povreda koje nisu taksativno nabrojane u članu 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda koje ne predstavljaju razloge zbog kojih je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog i njegovog branioca, a zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog K.R. u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog K.R. - advokata T.D., Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev u odnosu na ovu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                        Za Predsednika veća-sudija

Snežana Lazin,                                                                                                                                    Vesko Krstajić, s.r.