Kzz 43/2024 uvreda

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 43/2024
23.01.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Milene Rašić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA i dr, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Nikole Jelića i branioca okrivljenog BB – advokata Stefana Tešanovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 2K-514/20 od 08.09.2023. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 Kž1-255/23 od 13.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 23.01.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB – advokata Stefana Tešanovića podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 2K-514/20 od 08.09.2023. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 Kž1-255/23 od 13.11.2023. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB – advokata Stefana Tešanovića, kao i u celosti zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Nikole Jelića, ODBACUJU.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 2K-514/20 od 08.09.2023. godine okrivljena AA i okrivljeni BB oglašeni su krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. KZ i osuđeni na novčane kazne u iznosu od po 150.000,00 dinara, koje su dužni da plate u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učine u ostavljenom roku sud će novčane kazne zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Istom presudom odlučeno je o imovinskopravnom zahtevu oštećene – privatne tužilje, kao i o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1 Kž1-255/23 od 13.11.2023. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih i presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 2K-514/20 od 08.09.2023. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti podneli su:

- branilac okrivljene AA - advokat Nikola Jelić, zbog povrede zakona i Ustava,

- branilac okrivljenog BB – advokat Stefan Tešanović zbog povrede zakona,

sa predlogom iste sadržine - da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači i okrivljene oslobodi odgovornosti za krivično delo koje im je stavljeno na teret, a privatnu tužilju obaveže da okrivljenima naknadi troškove krivičnog postupka koliko oni budu iznosili.

Vrhovni sud je dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevima, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB – advokata Stefana Tešanovića je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen, a zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Nikole Jelića je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Branilac okrivljenog BB u zahtevu za zaštitu zakonitosti, iako ne numeriše, ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodima da u samoj objavi nema uvredljivog sadržaja koji može biti predmet privatne krivične tužbe.

Iznete navode zahteva Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.

Na navedenu povredu krivičnog zakona odbrana je ukazivala i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome na strani četiri stav dva i tri dao dovoljne i jasne razloge koje Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.

U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB je nedozvoljen.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog, kao razlog podnošenja, numeriše povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. Međutim, navedenu povredu zakona obrazlaže navodima da sud u toku postupka nije odlučio o predlogu branioca za izdvajanje spornog teksta kao nezakonitog dokaza, a koji predlog je odbrana stavila na glavnom pretresu dana 07.10.2022. godine.

Na opisani način, iako se branilac formalno poziva na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a koja povreda je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, isti u suštini ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP (navedenu povredu i sam branilac, kasnije u obrazloženju zahteva numeriše).

Pored iznetog, branilac okrivljenog BB, povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, u preostalom delu, obrazlaže navodima, kojima osporava autentičnost sporne objave i, u vezi sa iznetim iznosi svoj stav da je bilo neophodno obaviti veštačenje kako bi se utvrdilo da li taj profil zaista pripada okrivljenom BB i da li ga isti kontroliše. Na opisani način, po stavu ovog suda branilac ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Takođe, branilac okrivljenog BB numeriše i obrazlaže povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a navodima da je izreka presude nerazumljiva ukazuje i na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Kako se, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti ne može podneti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (povreda zakona iz člana 440. ZKP), kao ni zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) i člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, to je Vrhovni sud, zahtev branioca okrivljenog BB, u napred navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Branilac okrivljene AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ne numeriše konkretno ni jednu povredu zakona, koja je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, već ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - povredu zakona iz člana 440. ZKP, navodima da nije utvrđeno da je uvredljiv sadržaj komentarisan na društvenoj mreži od strane okrivljene, da je okrivljena izjavila da u vreme kada su sporne objave nastale nije imala fejsbuk profil. Iznosi sopstvenu ocenu iskaza svedoka VV i GG i iznosi celovitu analizu iskaza privatne tužilje, te na svojim činjeničnim zaključcima drugačijim od onih iznetih u pobijanim presudama zasniva i svoj stav da bi, u konkretnom slučaju, trebalo primeniti u odnosu na okrivljenu stav 4. člana 170. KZ.

Kako se, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti ne može podneti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (povreda zakona iz člana 440. ZKP), to je Vrhovni sud, zahtev branioca okrivljene AA, u napred navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.

Pored iznetog, branilac okrivljene AA, kao razlog podnošenja zahteva navodi da je povređeno pravo na odbranu okrivljene, iz korpusa posebnog prava okrivljenog iz člana 33. Ustava Republike Srbije.

Međutim, kako uz zahtev branilac okrivljene AA nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđeno da je okrivljenom ili drugom učesniku u postupku povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo ili sloboda koje su zajemčena Ustavom ili Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, to zahtev za zaštitu zakonitosti, u ovom delu, nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 491. ZKP, člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić