Kzz 437/2018 odbačen zahtev kao nedozvoljen

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 437/2018
26.04.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gordane Mladenović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2K 423/16 od 13.10.2017. godine i Višeg suda u Šapcu 1Kž 423/17 od 09.01.2018. godine, u sednici veća održanoj 26.04.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gordane Mladenović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2K 423/16 od 13.10.2017. godine i Višeg suda u Šapcu 1Kž 423/17 od 09.01.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici 2K 423/16 od 13.10.2017. godine, između ostalih, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, za koje je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 15.000 (petnaest hiljada) dinara, koju je dužan platiti u roku od 30 dana računajući od dana pravnosnažnosti navedene presude, a ukoliko istu ne plati u ostavljenom roku, određeno je da će sud novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora. Okrivljeni je obavezan da na ime paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude.

Presudom Višeg suda u Šapcu 1Kž 423/17 od 09.01.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalba branioca okrivljenog AA, advokata Gordane Mladenović i žalba branioca okrivljenog BB, advokata Saše Dimića, a presuda Osnovnog suda u Loznici 2K 423/16 od 13.10.2017. godine, je potvrđena.

Protiv navedene pravnosnažne presude Višeg suda u Šapcu 1Kž 423/17 od 09.01.2018. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Gordana Mladenović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijanu presudu i okrivljenog oslobodi od optužbe za krivično delo koje mu je stavljeno na teret ili je ukine u delu koji se odnosi samo na okrivljenog AA i spise predmeta vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Međutim, iz obrazloženja zahteva, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, očigledno proizilazi da je isti podnet i protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Loznici 2K 423/16 od 13.10.2017. godine.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je sud povredio krivični zakon na štetu okrivljenog kada ga je oglasio krivim za produženo krivično delo uvreda i izrekao mu novčanu kaznu u visini od 15.000,00 dinara, jer prema navodima zahteva, u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljeni izvršio krivično delo koje je predmet optužbe. U vezi toga, branilac u zahtevu iznosi sopstvenu analizu i ocenu izvedenih dokaza drugačiju od one koju su dali nižestepeni sudovi u pobijanim presudama, zaključujući da nije dokazano da je okrivljeni izgovorio bilo koju uvredljivu reč privatnom tužiocu, ni da je okrivljeni fizički bio prisutan u vreme i na mestu izvršenja krivičnog dela koje mu je stavljeno na teret.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog osporava ocenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Marina Pandurović, s.r.                                                                                                                   Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić