
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 447/2014
22.05.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog R.R., zbog krivičnog dela iznuda iz člana 214. stav 3. u vezi stava 1. KZ i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.R., advokata D.Đ., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.987/10 od 15.03.2011. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.2085/12 od 16.10.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 22.05.2014. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.R., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.987/10 od 15.03.2011. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.2085/12 od 16.10.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K br.987/10 od 15.03.2011. godine godine u stavu I okrivljeni R.R. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela iznuda iz člana 214. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine, a u stavu II okrivljeni R.R. i okrivljeni M.M. oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela iznude u pokušaju u saizvršilaštvu iz člana 214. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 30. i člana 33. KZ za koje delo je okrivljenom R.R. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, pa je okrivljeni R.R. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 23.10.2008. do 06.03.2009. godine i od 27.08.2010. godine do 15.03.2011. godine, a okrivljeni M.M. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 23.10.2008. do 14.11.2008. godine.
Navedenom presudom oštećeni M.C. je upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Stavom III navedene presude okrivljeni M.M. je na osnovu člana 355. stav 1. tačka 2. ZKP oslobođen od optužbe da je kao saizvršilac izvršio krivično delo iznuda iz člana 214. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ.
Istom presudom okrivljeni R.R. i M.M. obavezani su na plaćanje troškova krivičnog postupka s tim da je određeno da će sud posebnim rešenjem odrediti visinu istih pošto pribavi sve potrebne podatke koji nedostaju.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.2085/12 od 16.10.2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, branilaca okrivljenog R.R., advokata D.Đ. i P.M. i branilaca okrivljenog M.M. advokata S.N. i advokata R.B., a presuda Višeg suda u Beogradu K br.987/10 od 15.03.2011. godine, potvrđena.
Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda u odnosu na krivično delo iznuda iz člana 214. stav 3. u vezi stava 1. opisano u stavu I. prvostepene presude branilac okrivljenog R.R., advokat D.Đ., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP u vezi stava 2. u vezi člana 439. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude u odnosu na krivično delo u stavu I. i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostepenim sudom ili da preinači pobijane presude u odnosu na navedeno krivično delo u pogledu pravne ocene dela i krivične sankcije tako što će okrivljenom R.R. za krivično delo ''prinuda'' izreći kaznu zatvora u trajanju kraćem od pravnosnažno izrečene, kao i jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju.
Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 486. i 487. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.R. je neosnovan.
Branilac okrivljenog R.R. u zahtevu navodi da je u odnosu na stav 1. prvostepene presude kao i u drugostepenoj presudi primenjen zakon koji se ne može primeniti, jer prema stanju u spisima proizilazi da je između okrivljenog R.R. i oštećenog M.C. postojao poslovni odnos povodom pripreme i obezbeđivanja uslova za nadziđivanje objekata, te da je u vezi s tim okrivljeni pozajmio oštećenom iznos od ... evra, a i da je protiv oštećenog C. zbog postojanja duga prema okrivljenom R. vođen krivični postupak u predmetu Višeg suda u Beogradu K br.255/11 gde je oštećeni M.C. oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela iznuda iz člana 214. stav 3. u vezi stava 1. KZ. Imajući u vidu da je nesumnjivo utvrđeno postojanje dužničko-poverilačkog odnosa između okrivljenog R. i oštećenog C. sud je pogrešno kvalifikovao postupanje okrivljenog u nameri da povrati svoj novac kao krivično delo iznuda.
Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog R.R. je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge da se u radnjama osuđenog R.R. koje su opisane u stavu prvom izreke prvostepene presude stiču svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela iznuda iz člana 214. stav 3. u vezi stav 1. KZ, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković,s.r. Zoran Tatalović,s.r.