
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 452/2025
08.04.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić, Aleksandra Stepanovića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Živorada Lekića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br. 69/23 od 25.10.2024. godine i Višeg suda u Čačku Kž1 br. 16/25 od 29.01.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 08.04.2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Živorada Lekića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br. 69/23 od 25.10.2024. godine i Višeg suda u Čačku Kž1 br. 16/25 od 29.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br. 69/23 od 25.10.2024. godine okrivljeni AA, pored okrivljenog BB, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara u saizvršilaštvu iz člana 208. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci i novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini u ostavljenom roku sud će istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenog, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Čačku Kž1 br. 16/25 od 29.01.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog AA i branioca okrivljenog BB i presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K.br. 69/23 od 25.10.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Živorad Lekić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje ili iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe zbog izvršenja krivičnog dela prevara u saizvršilaštvu iz člana 208. stav 1. u vezi člana 33. KZ. Stavljen je i predlog u smislu člana 488. stav 2. ZKP.
Vrhovni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog dostavio Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1.ZKP i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog AA kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti označava povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koju obrazlaže navodima da se radnja krivičnog dela prevara za koju je okrivljeni AA oglašen krivim sastoji u činjenici da je okrivljeni AA podigao novčani iznos od 140.000,00 dinara i predao okrivljenom BB, a koji novac je oštećeni VV uplatio na njegov račun, a što po stavu odbrane ne predstavljaju radnje krivičnog dela prevara, iz kojih razloga se ne stiču elementi bića krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Krivično delo prevara iz člana 208. stav 1. KZ čini onaj ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
Iz izreke pobijane prvostepene presude proizlazi da su okrivljeni AA i okrivljeni BB u vreme i na mestu bliže opredeljenom u izreci, sposobni da shvate značaj svog dela i da upravljaju svojim postupcima, zajednički, u nameri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem činjenica doveli i održavali u zabludi oštećenog VV na taj način što je okrivljeni BB putem fejsbuk profila postavio oglas za prodaju automobila marke Audi A4 uz kontakt telefon, nakon čega je stupio u kontakt sa oštećenim VV, lažno prikazujući činjenicu da će oštećenom prodati navedeni automobil za novčani iznos od 7.000 evra, do čega nije došlo, a oštećeni je putem postnet uputnice dana 02.12.2021. godine uplatio na ime okrivljenog AA i na broj telefona 064... iznos od 100.000,00 dinara na ime kapare i iznos od 40.000,00 dinara na ime navodne registracije i prevoda, odnosno ukupan iznos od 140.000,00 dinara, kojom prilikom su oštećenog sve vreme održavali u zabludi da će izvršiti obavezu i isporučiti mu automobil, na koji način su sebi pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 140.000,00 dinara, a bili su svesni svog dela i hteli njegovo izvršenje i bili svesni da je njihovo delo zabranjeno.
Po nalaženju Vrhovnog suda, u izreci navedene presude, pored subjektivnih obeležja krivičnog dela prevara u saizvršilaštvu iz člana 208. stav 1. u vezi člana 33. KZ, opisana su i sva objektivna obeležja ovog krivičnog dela, a među njima i radnja izvršenja - lažno prikazivanje činjenica da će oštećenom prodati automobil marke Audi A4 za novčani iznos od 7.000 evra, čime su doveli oštećenog VV u zabludu da im na ime kapare preda iznos od 100.000,00 dinara i iznos od 40.000,00 dinara na ime navodne registracije i prevoda uplati iznos putem post net uputnica na ime okrivljenog AA, pri čemu su sve vreme oštećenog i održavali u zabludi da će izvršiti obavezu i isporučiti mu automobil, a što nisu učinili. Preduzimajući zajednički radnje navedene u izreci presude, okrivljeni su krivično delo izvršili kao saizvršioci u smislu člana 33. KZ, obzirom da je kod okrivljenih postojala svest o zajedničkom učestvovanju i podela uloga u izvršenju dela u nameri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist, a u izreci presude su opisane radnje obojice okrivljenih u realizaciji njihovog dogovora, te se ne može posmatrati izolovano samo radnja okrivljenog AA.
U konkretnom slučaju u izreci prvostepene presude je opisana i navedena radnja izvršenja kao objektivni element krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, odnosno činjenice koje čine dovođenje u zabludu i održavanja u zabludi, a koje su u konkretnom slučaju navele oštećenog VV da na štetu svoje imovine nešto učini, a to je da okrivljenom AA putem post net uputnica dana 02.12.2021. godine uplati iznos od 100.000,00 dinara na ime kapare i iznos od 40.000,00 dinara na ime navodne registracije i prevoda vozila.
Prema tome, činjenični opis navedenog dela sadrži sva zakonska obeležja krivičnog dela prevara u saizvršilaštvu iz člana 208. stav 1. u vezi člana 33. KZ, kako su to pravilno našli nižestepeni sudovi, pa Vrhovni sud, suprotno navodima zahteva, nalazi da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Vrhovni sud se nije upuštao u ocenu navoda zahteva za zaštitu zakonitosti u delu u kojem branilac iznosi sopstvenu ocenu izvedenih dokaza – iskaza oštećenog, obzirom da na taj način branilac suštinski ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, koja ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, u smislu člana 485. stav 4. ZKP.
Iz svih iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav.1 ZKP, doneo odluku kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković