Kzz 457/2022 2.4.1.22.2.3; odbačaj zahteva za zaštitu zakonitosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 457/2022
11.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dubravke Damjanović, predsednika veća, Milene Rašić, Dragana Aćimovića, Radmile Dragičević-Dičić i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Veljka Mihajlovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu 89K.295/18 od 27.09.2021. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu KŽ1-863/21 od 20.01.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 11.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Veljka Mihajlovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu 89K.295/18 od 27.09.2021. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu KŽ1-863/21 od 20.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu 89K.295/18 od 27.09.2021. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se uračunava vreme koje je proveo u pritvoru od 25.03.2016. godine do 08.04.2016. godine. Okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 godine računajući od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru okrivljenom ne uračunava u vreme trajanja ove mere.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime paušalnog iznosa u korist budžetskih sredstava suda uplati iznos od 15.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, te je obavezan da plati i troškove krivičnog postupka, a o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rešenjem na osnovu člana 262. stav 2. ZKP. Pravni sledbenici pokojnog oštećenog BB, VV i GG su za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućeni na parnični postupak.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu KŽ1-863/21 od 20.01.2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog AA i njegovog branioca – advokata Veljka Mihajlovića, pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Požarevcu 89K.295/18 od 27.09.2021. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Veljko Mihajlović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine u celini ili delimično prvostepenu i drugostepenu odluku ili samo drugostepenu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu, odnosno na odluku drugostepenom sudu ili da preinači u celini ili delimično prvostepenu i drugostepenu odluku ili samo drugostepenu odluku tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe za krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. KZ.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP koja je opšteg karaktera, pri čemu formalno ne opredeljuje ni jednu povredu zakona iz stava 4. člana 485. ZKP, već u obrazloženju zahteva samo ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane suda, osporavajući pri tome činjenične zaključke i ocenu dokaza koje je dao sud, a dajući sopstvenu analizu i ocenu izvedenih dokaza i iznoseći sopstveni činjenični zaključak da iz izvedenih dokaza tokom postupka sud nije na pravilan i potpun način utvrdio brzinu kretanja pešaka i njegove propuste u vidu nepropisnog kretanja na kolovozu van pešačkog prelaza, a što je u konkretnom slučaju po mišljenju branioca bio osnovni uzrok nastanka predmetne saobraćajne nezgode, te da sud nije na pravilan način utvrdio poziciju mesta sudara i postojanje u trenutku saobraćajne nezgode NN vozila parkiranog kod menjačnice i mesta sudara, zbog čega je okrivljenog trebalo da oslobodi od optužbe. Izneti navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 440. ZKP.

Pored toga, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva ističe i da je sud okrivljenom kao olakšavajuću okolnost u smislu člana 54. KZ morao da ceni okolnost pod kojom je predmetno krivično delo učinjeno i to u konkretnom slučaju doprinos oštećenog kao pešaka nastanku predmetne saobraćajne nesreće, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog pravnosnažne presude pobija zbog povreda odredaba člana 440. i člana 441. stav 1. ZKP, a koje povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Iz napred iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Veljka Mihajlovića odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Dubravka Damjanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić