Kzz 457/2024 odbijen zzz 439 t.2 i 3 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 457/2024
17.04.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Miroslava Nestorovića, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miroslava Nestorovića, advokata Marijane Tonić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Požarevcu K 7/23 od 28.09.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 653/23 od 20.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 17.04.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miroslava Nestorovića, advokata Marijane Tonić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Požarevcu K 7/23 od 28.09.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 653/23 od 20.11.2023. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Požarevcu K 7/23 od 28.09.2023. godine okrivljeni Miroslav Nestorović oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 7 meseci u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 16.08.2020. godine do 18.08.2020. godine.

Istom presudom, na osnovu člana 87. i člana 246a stav 5. KZ, prema okrivljenom Miroslavu Nestoroviću izrečena je mera bezbednosti oduzimanje predmeta, bliže navedenih u izreci te presude, a na osnovu člana 83. KZ izrečena mu je i mera bezbednosti obaveznog lečenja narkomana, koja se ima izvršiti u zavodu za izvršenje kazne ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i trajati dok postoji potreba za lečenjem, ali ne duže od 3 godine, a vreme provedeno u ustanovi uračunava se u kaznu zatvora.

Navedenom presudom obavezan je okrivljeni Miroslav Nestorović da nadoknadi sve troškove krivičnog postupka u korist budžetskih sredstava Višeg javnog tužioca u Požarevcu i Višeg suda u Požarevcu, o kojima će sud odlučiti posebnim rešenjem, kao i da na ime paušala na žiro račun Višeg suda u Požarevcu uplati novčani iznos od 15.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana računajući od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 653/23 od 20.11.2023. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog Miroslava Nestorović i branioca okrivljenog, advokata Marijane Tonić, pa je presuda Višeg suda u Požarevcu K 7/23 od 28.09.2023. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog Miroslava Nestorovića, advokat Marijana Tonić, zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) i zbog toga što je pobijanim presudama povređeno odnosno uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog koje je zajamčeno Ustavom Republike Srbije (član 485. stav 1. tačka 3) ZKP u vezi člana 32. i 36. Ustava RS), a iz obrazloženja zahteva proizilazi da je isti podnet zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 440. ZKP), povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud pobijane presude ukine ili da ukine samo drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovnu odluku prvostepenom, odnosno drugostepenom sudu ili da pobijane presude preinači u celini i u smislu člana 246a stav 3. KZ i člana 56. stav 1. tačka 2. i 57. KZ okrivljenog oglasi krivim i oslobodi od kazne, odnosno okriljenog oglasi krivim i ublaži kaznu ispod propisanog minimuma, a zatim primenom člana 45. KZ odredi da će okrivljeni kaznu zatvora izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ili da preinači drugostepenu presudu, u smislu člana 246a stav 3. KZ i člana 56. stav 1. tačka 2. i 57. KZ tako što će usvojiti žalbu branioca okrivljenog i preinačiti prvostepenu presudu, tako što će okrivljenog oglasiti krivim i osloboditi kazne, odnosno okrivljenog oglasiti krivim i ublažiti kaznu ispod propisanog minimuma, a zatim primenom člana 45. KZ odrediti da okrivljeni kaznu zatvora izdržava u prostorijama u kojima stanuje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu kome se odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen, odnosno nema zakonom propisan sadržaj.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su nižestepeni sudovi pravno kvalifikujući radnje okrivljenog Miroslava Nestorovića kao krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ i osuđujući ga na kaznu zatvora povredili zakon na štetu okrivljenog, obzirom da je okrivljeni dugogodišnji zavisnik i da je u vreme izvršenja krivičnog dela bio u stanju toksikomanske zavisnosti, zbog čega je kod njega postojala potreba da „gomila“, odnosno pravi zalihe opojnih droga u cilju sopstvene upotrebe, pa se količina opojnih droga koja je pronađena i oduzeta od okrivljenog ne može smatrati većom količinom, zbog čega se u konkretnom slučaju može raditi o krivičnom delu iz člana 246a stav 1. KZ. U zahtevu se dalje navodi da imajući u vidu dokaze izvedene tokom postupka, posebno iskaze svedoka AA i BB, priznanje okrivljenog, držanje okrivljenog nakon izvršenog krivičnog dela i posebno činjenicu da je okrivljeni otkrio lice od koga je nabavio opojnu drogu koja je kod njega pronađena, u konkretnom slučaju ima mesta primeni člana 246a stav 3. KZ, člana 56. stav 1. tačka 2. i člana 57. KZ, pa je okrivljenog trebalo oglasiti krivim i osloboditi od kazne, odnosno oglasiti ga krivim i ublažiti kaznu ispod propisanog minimuma, a na osnovu člana 45. KZ odrediti da okrivljeni kaznu zatvora izdržava u prostorijama u kojima stanuje.

Iz izreke prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti proizilazi da je okrivljeni Miroslav Nestorović u vreme i na mestu bliže opisanom u toj izreci, u stanju uračunljivosti, svestan svoga dela i da je isto zabranjeno, pri čemu je hteo njegovo izvršenje... neovlašćeno držao u velikoj količinu supstancu „amfetamin“ ukupne neto mase 172,89 grama, koja je proglašena za opojnu drogu... upakovanu u dve veće najlon kese neto mase 52,92 grama i 90,92 grama, kao i šest manjih kesica pojedinačne neto mase 4,11 grama, 4,11 grama, 3,91 gram, 4,10 grama, 3,98 grama i 8,84 grama, čime je izvršio krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ.

Odredbom člana 246a stav 2. KZ propisano je da ko neovlašćeno drži u velikoj količini supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge kazniće se zatvorom od 3 do 10 godina.

Po nalaženju Vrhovnog suda, iz izreke prvostepene presude proizilaze svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela za koje je okrivljeni Miroslav Nestorović oglašen krivim – neovlašćeno je držao u velikoj količini supstancu „amfetamin“ ukupne neto mase 172,89 grama, koja je proglašena za opojnu drogu upakovanu u više kesa – koja količina i po nalaženju ovoga suda, prevazilazi onu koja bi se mogla držati za sopstvenu upotrebu, pa su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je krivično-pravne radnje okrivljenog trebalo pravno kvalifikovati kao krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. KZ, od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.

Nadalje, odredbom člana 246a stav 3. KZ koja propisuje da se učinilac dela iz stava 1. i 2. ovog člana, koji otkrije od koga nabavlja opojnu drogu može osloboditi od kazne, propisana je mogućnost oslobođenja od kazne, ali ne i obaveza suda da u svakom konkretnom slučaju to i učini, pa su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miroslava Nestorovića kojima se ukazuje da je sud učinio povredu zakona na taj način što u smislu člana 246a stav 3. KZ okrivljenog nije oslobodio kazne ili primenom člana 56. i 57. KZ okrivljenom kaznu nije ublažio ispod zakonom propisanog minimuma, od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani.

Branilac okrivljenog Miroslava Nestorovića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, navodima da u konkretnom slučaju nisu postojali uslovi za primenu odredaba Krivičnog zakonika o višestrukom povratu, s obzirom da je proteklo više od 5 godina od otpuštanja okrivljenog sa izdržavanja kazne zatvora po pravnosnažnoj presudi Opštinskog suda u Petrovcu na Mlavi K 122/07 od 26.03.2008. godine pa do izvršenja krivičnog dela za koje je oglašen krivim u ovom krivičnom postupku.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miroslava Nestorovića, Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, na istu povredu krivičnog zakona sa istovetnim obrazloženjem, odbrana okrivljenog ukazivala je u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je ocenio ove žalbene navode neosnovanim i o tome na strani 4. stav 4. obrazloženja svoje odluke, izneo dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni sud u svemu prihvata kao pravilne, te na ove razloge, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.

Branilac okrivljenog Miroslava Nestorovića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim presudama, navodima da su nižestepeni sudovi celinili samo deo izjašnjenja veštaka dr Slobodana Petrovića u pogledu načina korišćenja psihoaktivnih supstanci i neosnovano nisu prihvatili da je korišćenje doze od 5 grama „anfetamina“ dnevno moguća, naročito imajući u vidu da je okrivljeni od ranije registrovani zavisnik, pa bi se droga pronađena kritičnom prilikom kod okrivljenog, mogla smatrati i „manjom količinom“ koju je okrivljeni nabavio za sopstvenu upotrebu u dužem vremenskom periodu, posebno imajući u vidu potrebu akumuliranja određene količine opojne droge kod lica koja su u stanju toksikomanske zavisnosti. U zahtevu branilac okrivljenog ukazuje i na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP navodima da sud nije pravilno cenio iskaze svedoka AA i BB, iz kojih proizlazi da je okrivljeni, pored toga što je policiji otkrio laboratoriju i lica koje je vršilo distribuciju opojne droge, korigovao svoje navike i popravio svoje ponašanje, a što je od uticaja prilikom odmeravanja kazne, a imajući u vidu ličnost okrivljenog, priznanje okrivljenog i njegovo držanje nakon učinjenog krivičnog dela koje mu se stavlja na teret i druge okolnosti pod kojima je delo učinio, istog je trebalo osloboditi od kazne ili kaznu ublažiti ispod propisanog minimuma i odrediti da okrivljeni kaznu izdržava u prostorijama u kojima stanuje.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP) i povreda zakona iz člana 441. stav 1. ZKP ne predstavljaju zakonom propisane razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, okrivljenom i njegovom braniocu dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ovog zakonika, mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Branilac okrivljenog Miroslava Nestorovića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim presudama povređeno odnosno uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog zajamčeno Ustavom Republike Srbije (član 32. i član 36. Ustava RS), međutim, uz zahtev nije dostavljena odluka Ustavnog suda kojom je utvrđeno da je okrivljeno povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda zajamčeno Ustavom RS, pa je Vrhovni sud ocenio da u tom delu zahtev, u smislu člana 484. ZKP, nema zakonom propisan sadržaj.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, u delu u kome je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, u delu u kome je zahtev odbačen.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić