Kzz 466/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 466/2016
26.04.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu protiv okrivljenog N.K., zbog krivičnog dela teško delo protiv opšte sigurnosti iz člana 288. stav 4. u vezi člana 278. stav 5. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.K., advokata E.Ć., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.190/14 od 19.11.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.181/16 od 03.03.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 26.04.2016. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.K., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.190/14 od 19.11.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.181/16 od 03.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici K br.190/14 od 19.11.2015. godine okrivljeni N.K. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv opšte sigurnosti iz člana 288. stav 4. u vezi člana 278. stav 5. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset meseci.

Istom presudom obavezan je okrivljeni N.K. da na ime paušala budžetu Republike Srbije plati 4.000,00 dinara u roku od 30 dana računajući od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva oštećeni upućen na parnicu u smislu člana 258. stav 3. ZKP i određeno da će se odluka o troškovima doneti posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.181/16 od 03.03.2016. godine, delimičnim usvajanjem žalbi okrivljenog N.K. i njegovog branioca preinačena je presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.190/14 od 19.11.2015. godine samo u delu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Kragujevcu okrivljenog N.K. zbog krivičnog dela teško delo protiv opšte sigurnosti iz člana 288. stav 4. u vezi člana 278. stav 5. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, a u preostalom delu, navedene žalbe i žalbe Osnovnog javnog tužioca u Novom Pazaru u celosti odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog N.K., advokat E.Ć., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili pobijane presude preinači, tako što će okrivljenog osloboditi.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.K. je neosnovan.

Branilac okrivljenog N.K. u zahtevu navodi da iz optužbe i iz prvostepene presude ne proizilaze činjenice koje čine zakonsko obeležje krivičnog dela iz člana 278. KZ, a drugostepeni sud je, suprotno zakonskom ovlašćenju u obrazloženju svoje presude naveo da je opšte opasnim sredstvom ili opšte opasnom radnjom u konkretnom slučaju okrivljeni izazvao opasnost za život i telo ljudi usled čega je kod jednog lica nastupila smrtna posledica, čime je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP. U zahtevu se dalje navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnom delu iz člana 278. KZ, već se može raditi o krivičnom delu protiv bezbednosti javnog saobraćaja, pa je pobijanim presudama učinjena i povreda zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP.

Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog N.K. je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani, i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge da se u radnjama okrivljenog stiču svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim (strna 3 stav 3 i strana 4 stav 1, kao i strana 7 stav 2 drugostepene presude), koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata, i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                           Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                     Zoran Tatalović, s.r.