Kzz 471/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 471/2016
27.04.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Maje Kovačević Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog F.H., zbog krivičnog dela davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog F.H., adv. N.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru, Sudska jedinica u Tutinu II9K 95/11 od 28.08.2015. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž 107/15 od 08.03.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 27.04.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog F.H., adv. N.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru, Sudska jedinica u Tutinu II9K 95/11 od 28.08.2015. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž 107/15 od 08.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru, Sudska jedinica u Tutinu II9K 95/11 od 28.08.2015. godine, okrivljeni F.H. oglašen je krivim zbog krivičnog dela davanja lažnog iskaza iz člana 335. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Okrivljeni je obavezan da na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž 107/15 od 08.03.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog F.H., adv. N.M., i presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru, Sudska jedinica u Tutinu II9K 95/11 od 28.08.2015. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog F.H., adv. N.M., podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog F.H., adv. N.M., je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP može preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

U konkretnom slučaju branilac okrivljenog F.H., kao osnov za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti naveo je povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, s tim što se u obrazloženju ukazuje da je izreka presude nerazumljiva, nejasna, (a što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP), protivrečna sama sebi i razlozima presude (što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP), a koje povrede ne predstavljaju u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.

Zahtev za zaštitu zakonitosti podnet je i zbog kršenja osnovnih ljudskih prava okrivljenog pri čemu se u zahtevu ne navodi u čemu se ista povreda sastoji. Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3), prema odredbi člana 484. ZKP uz zahtev se mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojim je utvrđena povreda ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku koja je zajemčena Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima.

Kako podnosilac zahteva za zaštitu zakonitosti uz zahtev nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava to je Vrhovni kasacioni sud našao da u pogledu ove povrede zahtev za zaštitu zakonitosti nema propisani sadržaj, pa je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP i u ovom delu zahtev odbacio.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                         Predsednik veća-sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                                   Nevenka Važić,s.r.