Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. O.T., advokata D.P, je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim rešenjima povređen krivični zakon u smislu člana 441. stav 4. ZKP u vezi sa članom 23. stav 1. i 3. Zakona o advokaturi („Službeni glasnik RS“ br. 31/11 i 24/12), jer je iznos nagrade i naknade troškova branioca za odbranu okrivljenog po službenoj dužnosti, koji braniocu pripada u smislu člana 23. stav 1. Zakona o advokaturi u punom iznosu predviđenom važećom Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“ br. 121/12), umanjen za 50% iako u vreme donošenja prvostepenog rešenja nadležni ministar nije doneo podzakonski akt u smislu člana 23. stav 3. važećeg Zakona o advokaturi, koji reguliše način obračuna nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti.

Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani.

Pravilnikom o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti („Službeni glasnik RS“ br. 2/04, 32/04, 8/05, 10/06, 53/06 i 104/06) koji je bio na snazi u vreme donošenja pobijanog prvostepenog rešenja kojim je odlučeno o troškovima krivičnog postupka, odnosno sve dok nije stavljen van snage odredbom člana 2. Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti („Službeni glasnik RS“ br. 23/14), propisano je da advokat koji je postavljen za branioca po službenoj dužnosti u krivičnom postupku ima pravo na novčanu nagradu u iznosu od 50% od nagrade predviđene Tarifom Advokatske komore koja se primenjuje u sedištu suda koji je odredio odbranu po službenoj dužnosti. Kako Zakon o advokaturi u prelaznim i završnim odredbama ne sadrži odredbu koja se odnosi na prestanak važenja Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti, koji je bio na snazi u vreme donošenja i stupanja na snagu Zakona o advokaturi, a važenje pomenutog Pravilnika nije vremenski ograničeno, već je isti stavljen van snage donošenjem novog Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti, to je prvostepeni sud pravilno postupio kada je iznos nagrade branioca okrivljenog utvrđen primenom advokatske tarife važeće u vreme odlučivanja, umanjio za 50 %.

U vreme kada je doneto drugostepeno rešenje (Kv.br.773/14) tačnije dana 11.03.2014.godine, na snagu je stupio Pravilnik od 26.02.2014.godine („Službeni glasnik RS“ br. 23/2014), koji na isti način propisuje visinu novčane nagrade branioca u iznosu od 50% od nagrade predviđene Tarifom.

Nalazeći, iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim rešenjima nije učinjena povreda zakona na koju se ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okr. O.T., Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 490. i člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar                                                                                                                                Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                                  Janko Lazarević,s.r.