Kzz 48/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 48/2015
24.02.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. R.M., zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 168. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. V.A., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 1/2010 od 31.05.2012. godine, Apelacionog suda u Beogradu Kž1 7080/2012 od 25.12.2013. godine i Kž3 20/2014 od 31.10.2014. godine, u sednici veća održanoj 24.02.2015. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. R.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 1/2010 od 31.05.2012. godine, Apelacionog suda u Beogradu Kž1 7080/2012 od 25.12.2013. godine i Kž3 20/2014 od 31.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 1/2010 od 31.05.2012. godine, okr. R.M. oslobođen je od optužbe za krivično delo teški slučajevi razbojništva iz člana 169. stav 1. u vezi člana 168. stav 2. u vezi stava 1. KZ RS.

Odlučujući o žalbi Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, Apelacioni sud u Beogradu je presudom Kž1 7080/2012 od 25.12.2013. godine, usvojio žalbu javnog tužioca i preinačio prvostepenu presudu tako što je okr. R.M. oglasio krivim za krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osudio ga na na kaznu zatvora u trajanju od dve godine.

Apelacioni sud u Beogradu, kao sud trećeg stepena, presudom Kž3 20/2014 od 31.10.2014. godine, usvojio je žalbe branilaca okrivljenog i preinačio presudu istog suda Kž1 7080/12 od 25.12.2013. godine u pogledu pravne kvalifikacije i odluke o kazni tako što je radnje okrivljenog kvalifikovao kao krivično delo razbojništvo iz člana 168. stav 1. KZ RS, za koje delo je okrivljenom izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 11 meseci i istovremeno odredio da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine od dana prvnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo, dok je žalbe branilaca u preostalom delu odbio kao neosnovane i navedenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog adv. V.A., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP i pogrešne primene zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud navedene presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe ili da ukine presude Apelacionog suda u celosti i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu navodi da su drugostepena i trećestepena presuda donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, jer su zasnovane na dokazu na kome se prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati. Prema zahtevu, veštačenje i iskaz veštaka D.J. ne može biti zakonit dokaz jer nije pribavljen u skladu sa odredbama člana 241. do 244. Zakonika o krivičnom postupku važećeg u vreme preduzimanja tih radnji, koje odredbe propisuju razloge za određivanje veštačenja, zatim da se odluka o veštačenju donosi pismenom naredbom organa koji vodi postupak sa naznačenjem činjenica koje se veštače i kome se veštačenje poverava, što je po pravilu ustanova ili organ, zatim da D.J. nije veštak, a da su postojali i razlozi za njegovo izuzeće predviđeni u članu 44. u vezi člana 39. stav 1. tačka 4. ZKP važećeg u vreme njegovog saslušanja, tako da na njegovom iskazu i veštačenju presude nisu mogle biti zasnovane. Osim toga branilac kao nedozvoljen dokaz označava i iskaz kriminalističkog tehničara M.Ž. koji je u predkrivičnom postupku sačinio izveštaj o kriminalističko tehničkom pregledu lica mesta, zbog čega nije mogao biti saslušan kao svedok jer za to nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 85. tada važećeg ZKP.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim iz sledećih razloga:

Veštačenje tragova parpilarnih linija obavljeno je po naredbi istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu Ki 480/95 od 25.08.1995. godine, a povereno je Gradskom sekretarijatu za unutrašnje poslove, Odeljenju kriminalističke tehnike i odeljenju za daktiloskopiranje, dakle ustanovi, odnosno organu koji je ovlašćen za obavljanje takvog veštačenja. Veštak D.J. je bio zaposlen u ustanovi odnosno organu ovlašćenom za obavljanje veštačenja i svoj nalaz dao je kao predstavnik tog organa, a osim toga saslušan je i na glavnom pretresu u vezi sa obavljenim veštačenjem. Stoga je, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda pomenuto veštačenje i saslušanje veštaka obavljeno u svemu u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku važećem u vreme preduzimanja tih radnji.

Kada je reč o iskazu svedoka kriminalističkog tehničara M.Ž., sud je njegovo svedočenje uzeo u obzir samo u pogledu izjašnjenja da je uzeo otiske sa lica mesta i uputio ih na dalju obradu odnosno opisao način na koji je preduzeo službenu radnju, što takođe nije u suprotnosti sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku važećem u vreme preduzimanja te radnje.

Prema tome, veštačenje tragova parpilarnih linija, iskaz veštaka D.J. i svedoka M.Ž. predstavljaju dokaze koji su u svemu pribavljeni u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku važećim u vreme njihovog pribavljanja i na takvim dokazima se sudska odluka može zasnivati. Stoga se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okr. R.M. ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                              Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                          Dragiša Đorđević,s.r.