Kzz 482/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 482/2014
21.05.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog A.A. i dr, zbog krivičnog dela uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1. Krivičnog zakonika u saizvršilaštvu – u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih A.A. i R.A. – advokata V.D., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K br.25/12 od 13.01.2014. godine i Višeg suda u Užicu Kž br.98/14 od 28.03.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 21. maja 2014. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih A.A. i R.A. – advokata V.D., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K br.25/12 od 13.01.2014. godine i Višeg suda u Užicu Kž br.98/14 od 28.03.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu K br.25/12 od 13.01.2014. godine, okrivljeni A.A. i R.A. oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1. Krivičnog zakonika u saizvršilaštvu – u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika, za koje krivično delo su osuđeni na novčane kazne u iznosu od po 20.000,00 dinara. Istovremeno je određeno da su okrivljeni dužni da novčane kazne plate u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, te da će novčane kazne, ukoliko se ne plate u ostavljenom roku, biti zamenjene kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.

Istom presudom, okrivljeni A.A. i R.A. su obavezani da sudu plate na ime troškova krivičnog postupka – paušala iznose od po 10.000,00 dinara svaki, te da solidarno na ime imovinsko-pravnog zahteva – naknade štete, oštećenom I. a.d. u stečaju B. plate iznos od 396.987,00 dinara, kao i da solidarno oštećenom preduzeću plate troškove krivičnog postupka u iznosu od 164.840,00 dinara sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž br.98/14 od 28.03.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba zajedničkog branioca okrivljenih A.A. i R.A. - advokata V.D., a presuda Osnovnog suda u Užicu K br.25/12 od 13.01.2014. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenih A.A. i R.A. - advokat V.D. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, pri čemu iz obrazloženja proizilazi da je zahtev podnet konkretno zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. i 7. i iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljene osloboditi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan.

Ukazujući na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7. ZKP branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je privatna tužba, podneta protiv okrivljenih, neblagovremena u smislu člana 65. ZKP (''Službeni glasnik RS'' broj 72/11), koji se primenjivao u vreme njenog podnošenja, obzirom da je oštećeno privredno društvo I. Osnovnom sudu u Užicu privatnu tužbu predalo dana 11.01.2012. godine a da su inkriminisanu radnju okrivljeni izvršili dana 23.09.2011. godine, kada je za ovu radnju saznao i oštećeni, a što proizilazi iz iskaza saslušanih svedoka – radnika oštećenog privrednog društva. S tim u vezi, u zahtevu se ukazuje da u konkrentom slučaju nema ovlašćenog tužioca jer je privatno preduzeće u 100% vlasništvu privatnog kapitala, za koje se ne zna struktura, a prema ''saznanjima'' podnosioca zahteva, to je akcijski fond u smislu odredbi člana 12. stav 1. Zakona o agenciji za privatizaciju.

Izloženi navodi zahteva su, po oceni ovoga suda, neosnovani.

Prema stanju u spisima, punomoćnik privatnog tužioca I. a.d. B., privatnu tužbu protiv okrivljenih A.A. i R.A., podneo je sudu dana 11.01.2012. godine, a prema potvrdi PU Bajina Bašta PU 522/11 od 30.09.2011. godine, koju je sačinila pravna služba na osnovu dokumentacije policijskih službenika koji su postupali po prijavi nakon izvršenja predmetnog krivičnog dela, privatni tužilac – preduzeće I. o krivičnom delu obavešten dana 22.11.2011. godine, kada je ova potvrda primljena kod privatnog tužioca.

Na istu povredu odredaba krivičnog postupka, branilac okrivljenih ukazivao je i u žalbi podnetoj protiv prvostepene presude, koje žalbene navode je Viši sud u Užicu ocenio neosnovanim i na strani 2 presude Kž br.98/14 od 28.03.2014. godine, izneo u svemu jasne razloge, koje i Vrhovni kasacioni sud u potpunosti prihvata kao pravilne, te na ove razloge, shodno odredbi člana 491. stav 2. ZKP, i upućuje.

Ni dalji navodi zahteva, u delu u kojem se ističe da u konkretnom slučaju nema ovlašćenog tužioca, nisu mogli biti prihvaćeni kao osnovani. Ovo stoga što navodi podnosioca zahteva – da se ne zna struktura akcijskog kapitala u oštećenom preduzeću i da je to, prema saznanjima podnosioca zahteva akcijski fond u smislu odredbe člana 12. stav 1. Zakona o agenciji za privatizaciju, predstavlja polemisanje sa činjenicama koje je sud utvrdio i nagađanje u vezi sa činjenicama o vlasništvu, obzirom da je u toku postupka sud utvrdio da imovina privatnog tužioca (I. a.d. B.) nije u državnoj svojini, iz kojih razloga, kako je to konstatovano na strani 8 prvostepene presude, je javni tužilac i obavestio sud da neće preuzeti krivično gonjenje protiv okrivljenih za predmetno krivično delo. Stoga su navodi zahteva i u delu u kojem se ukazuje da u konkretnom slučaju nema ovlašćenog tužioca, ocenjeni neosnovanim.

Neosnovani su i navodi zahteva kojima se ukazuje da su pravnosnažne presude donete uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, jer su zasnovane na službenoj belešci PU Bajina Bašta broj 522/11 od 23.09.2011. godine, koje se ne mogu koristiti kao dokaz u postupku u smislu odredbe člana 16. stav 1. ZKP.

Naime, tačni su navodi zahteva da je u konkretnom slučaju navedena službena beleška korišćena kao dokaz, kao i navodi da službena beleška u smislu odredbe člana 16. stav 1. ZKP ne predstavlja dokaz na kome se može zasnovati presuda. Međutim, u konkretnom slučaju očigledno je da bi bez ovog dokaza bila doneta ista presuda, što jasno proizilazi iz razloga iznetih na strani 3 drugostepene presude. Kako je na istu povredu odredaba krivičnog postupka branilac okrivljenih ukazivao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, imajući u vidu da je drugostepeni sud ove žalbene navode ocenio neosnovanim i na strani 3 – da je presudu zasnovao pre svega na iskazu svedoka V.J., dovodeći ga u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, a posebno sa nalazom i mišljenjem veštaka – dipl.ing. S.C., koje razloge prihvata i Vrhovni kasacioni sud kao pravilne, to na ove razloge, shodno odredbi člana 491. stav 2. ZKP, i upućuje.

Odredbom člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, propisano je da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji, ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ZKP ne može zasnivati, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.

Kako su, dakle, pravnosnažne presude zasnovane, pre svega, na iskazu svedoka i nalazu i mišljenju sudskog veštaka, te njihovim dovođenjem u vezu sa ostalim izvedenim dokazima, to je očigledno da bi i bez službene beleške PU Bajina Bašta broj 522/11 od 23.09.2011. godine, bila doneta ista presuda, te su navodi zahteva i u ovom delu ocenjeni neosnovanim.

Najzad, neosnovani su navodi zahteva u delu u kojem se ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP. S tim u vezi, u zahtevu se navodi da je u konkretnom slučaju nastupila zastarelost krivičnog gonjenja, imajući u vidu vreme izvršenja krivičnog dela. Suprotno iznetim navodima, kada se ima u vidu da je krivično delo izvršeno dana 23.09.2011. godine, te da je odredbom člana 212. stav 1. KZ propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 6 meseci, to shodno odredbama člana 103. stav 1. tačka 7. KZ i 104. tačka 6. KZ apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja u konkretnom slučaju nastupa 23.09.2015. godine, što je prvostepeni sud jasno i naveo u pobijanoj presudi, na strani 11, a koje razloge je kao pravilne, prihvatio i drugostepeni sud, te na ove razloge u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, Vrhovni kasacioni sud podnosioca zahteva i upućuje.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                           Nevenka Važić, s.r.