Kzz 482/2024 povreda krivičnog zakona

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 482/2024
16.04.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Biljane Sinanović, Milene Rašić i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Branka Lukača i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Branka Lukača, advokata Milana Alanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K-165/19 od 21.04.2023. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1- 881/23 od 09.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 16.04.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Branka Lukača, advokata Milana Alanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K-165/19 od 21.04.2023. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-881/23 od 09.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu K-165/19 od 21.04.2023. godine, oglašeni su krivim okrivljeni Kosta Francuski i okrivljeni Branko Lukač, da su izvršili po jedno krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po 3 godine u koje im se uračunava vreme za koje su lišeni slobode u periodu od 17.05.2019. godine do 19.05.2019. godine. Istom presudom okrivljeni su obavezani da snose troškove krivičnog postupka i na osnovu člana 246. stav 7. Krivičnog zakonika od okrivljenog Koste Francuski oduzeti su predmeti, a sve kako je to bliže određeno u izreci prvostepene presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-881/23 od 09.11.2023. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Novom Sadu, žalba branioca okrivljenog Koste Francuskog i zajednička žalba branilaca okrivljenog Branka Lukača i presuda Višeg suda u Novom Sadu K-165/19 od 21.04.2023. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Branka Lukača, advokat Milan Alanović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da se pobijane presude ukinu i spisi predmeta vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili iste preinače, tako da se okrivljenom izrekne blaža krivična sankcija.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan.

U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog Branka Lukača, advokat Milan Alanović navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona na taj način što je okrivljeni pravnosnažnim presudama oglašen krivim za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika iako radnja izvršenja opisana u izreci prvostepene presude ne sadrži bitna obeležja krivičnog dela iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, već eventualno iz sadržine opisa radnje proizilazi krivično delo iz člana 246. stav 2. ili krivično delo iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika, ovo stoga što po navodima branioca okrivljeni Branko Lukač je neovlašćeno uzgajao psihoaktivnu konoplju iz koje se dobija opojna droga i držao je 20 grama opojne droge marihuane za sopstvene potrebe, čime suštinski ukazuje da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP.

Ovakvi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog od strane Vrhovnog suda ocenjeni su kao neosnovani.

Iz spisa predmeta utvrđuje se da je optužnim aktom i prvostepenom presudom kojom je okrivljeni Branko Lukač oglašen krivim istom stavljeno na teret da je „... sposoban da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima, u stanju kada je mogao da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima, neovlašćeno proizvodio i radi prodaje, a delom i za svoje potrebe držao supstancu kanabis, tzv. marihuanu koja sadrži THC u masenom udelu većem od 0,3% koje je Pravilnikom o utvrđivanju psihoaktivnih kontrolisanih supstanci („Službeni glasnik RS“, br. 29/19 od 121/19) proglašen za opojnu drugu... na način što je adaptirao prostorije u svrhu proizvodnje iste, postavivši boksove sa osvetljenjem, digitalnim meračem temperature i vlažnosti i ventilacionim sistemima, radi bržeg rasta biljaka kanabisa, te je potom posadio semenke kanabisa, koje biljke je onda obrađivao, zalivao i prihranjivao hemijskim sredstvima, a kad dovoljno sazru, ubirao i vršio sušenje i usitnjavanje...“

Odredbom člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ), propisano je da krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga čini onaj ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge.

U radnjama okrivljenog Branka Lukača navedenim u izreci prvostepene presude se, po nalaženju Vrhovnog suda, stiču sva objektivna i subjektivna obeležja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i to kako objektivna obeležja koja se odnose na radnju izvršenja koju je preduzeo okrivljeni, tako i subjektivna obeležja krivičnog dela koja se tiču uračunljivosti i umišljaja okrivljenog koja uključuje i svest o zabranjenosti dela. Kako opisane radnje koje je okrivljeni preduzeo sadrže sva subjektina i objektivna obeležja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, a kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi, to su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, ocenjeni kao neosnovani.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                       Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                           Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković