Kzz 492/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 492/2016
10.05.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu protiv okrivljenog V.R., zbog krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 4. u vezi stava 3. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti okrivljenog V.R., podnetom protiv pravnosnažne presude Prvog osnovnog suda u Beogradu K 4087/2013 od 22.07.2013. godine, u sednici veća održanoj 10.05.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljenog V.R., podnet protiv pravnosnažne presude Prvog osnovnog suda u Beogradu K 4087/2013 od 22.07.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K 4087/2013 od 22.07.2013. godine, koja je postala pravnosnažna 25.12.2013. godine, okrivljeni V.R., oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 4. u vezi stava 3. KZ za koja mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 4. u vezi stava 3. KZ za koje mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, pa mu je izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedanaest meseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme od pet godina, po pravnosnažnosti presude, ne učini novo krivično delo.

Istom presudom, na osnovu člana 87. KZ okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta, kao u izreci presude, te je obavezan da sudu naknadi troškove krivičnog postupka, kao u izreci presude.

Protiv navedene pravnosnažne presude, okrivljeni V.R., podneo je na osnovu člana 482. i 483. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti, u smislu odredbe člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP pobijajući je kao nepravilnu i nezakonitu, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da otkloni nepravilnosti i nezakonitosti na koje ukazuje zahtevom.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 482. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u ovom Zakoniku.

Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a članom 483. stav 3. ZKP predviđeno je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi, jasno proizlazi da je okrivljeni ovlašćen da podnese ovaj vanredni pravni lek - zahtev za zaštitu zakonitosti, ali da to može učiniti isključivo preko branioca.

Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je u konkretnom slučaju okrivljeni V.R. zahtev za zaštitu zakonitosti podneo lično, na šta po Zakoniku o krivičnom postupku nema ovlašćenje, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je zahtev nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je postupajući na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, doneo odluku kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                         Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                              Dragiša Đorđević, s.r.