Kzz 493/2017 odbačaj-nedozvoljen zahtev; povrede zakona koje nisu predviđene čl. 485. stav 4. ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 493/2017
01.06.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stojana Ilića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 271/16 od 06.12.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 439/17 od 20.04.2017. godine, u sednici veća održanoj 01.06.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stojana Ilića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 271/16 od 06.12.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 439/17 od 20.04.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 271/16 od 06.12.2016. godine, stavljena je van snage presuda Osnovnog suda u Surdulici - sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 283/14 od 11.02.2016. godine, koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Nišu 3 Kž1 347/16 od 21.03.2016. godine, a koja je postala pravnosnažna dana 25.04.2016. godine, te je između ostalih, okrivljeni AA, oglašen krivim da je izvršio krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 33. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) meseci, koju kaznu je dužan izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u selu ..., bez primene mere elektronskog nadzora, s tim što ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da će ostatak kazne zatvora izdžati u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljeni AA je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 2.000,00 dinara, a određeno je da će o troškovima krivičnog postupka, sud odlučiti posebnim rešenjem. Presudom je između ostalih, oštećeni BB, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućen na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 439/17 od 20.04.2017. godine, odbijene su kao neosnovane žalba branioca okrivljenog AA i žalba branioca okrivljenih VV i „AA“, a presuda Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 271/16 od 06.12.2016. godine, je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Stojan Ilić, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili ih preinači i okrivljenog AA oslobodi od optužbe da je izvršio krivično delo iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 33. KZ, te odloži početak izdržavanja kazne zatvora, do odluke o zahtevu.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti najpre ističe da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP.

Pored toga, branilac u zahtevu ukazuje i to da je okrivljeni bio kategoričan u svojoj odbrani da nije znao za događaj koji mu se stavlja na teret, da je saznanje o izvršenju krivičnog dela dobio kasnije od strane policije, a ne od saokrivljenih VV i GG, da okrivljeni nije video trenutak obijanja objekta, niti je bio u blizini tog mesta, niti je stoga prema navodima zahteva, mogao da učestvuje u izvršenju krivičnog dela koje mu je stavljeno na teret. U vezi navedenog, branilac daje sopstvenu analizu i ocenu odbrane okrivljenog, kao i iskaza ispitanih svedoka, te nalaza i mišljenja veštaka, drugačiju od one koju su dali nižestepeni sudovi u pobijanim presudama.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog osporava ocenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA, ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                     Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                         Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić