
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 498/2016
11.05.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog J.C., zbog krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11. u vezi člana 30. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, adv. G.K. i adv. M.L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br. 304/12 od 20.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 830/15 od 07.03.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 11.05.2016. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog J.C., adv. G.K. i adv. M.L. podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br. 304/12 od 20.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 830/15 od 07.03.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu K br. 304/12 od 20.05.2015. godine okrivljeni J.C. je oglašen krivom zbog krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11. u vezi člana 30. KZ u sticaju sa krivičnim delom nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ a okrivljeni D.S. i D.U. zbog po jednog krivičnog dela neprijavljivanje krivičnog dela i učinioca iz člana 332. stav 1. KZ, pa je sud primenom zakonskih propisa prethodno okrivljenom J.C. za krivično delo iz člana 114. stav 1. tačka 11. u vezi člana 30. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 16 godina a za krivično delo iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ kaznu zatvora u trajanju od dve godine, a zatim istog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 godina, u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru počev od 09.06.2010. godine pa do upućivanja u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne zatvora izrečene tom presudom. Okrivljeni D.S. oglašen je krivim i osuđen zbog krivičnog dela iz člana 332. stav 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 16.05.2010. godine do 02.06.2011. godine dok je okrivljenom D.U. za krivično delo iz člana 332. stav 1. KZ izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru počev od 24.05.2010. godine do 13.06.2011. godine i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od četiri godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Prema okrivljenom J.C. primenom čl. 87. KZ izrečena je i mera bezbednosti oduzimanje predmeta krivičnog dela i od istog je oduzet pištolj marke „...“ model ..., kalibra ...mm NN serijskog broja i municija – šest komada metaka i odlučeno da se isti nakon pravnosnažnosti presude unište. Na osnovu člana 206. ZKP oštećeni je radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućen na parnicu. Odlučeno je da sud o troškovima koji su nastali u tom krivičnom postupku odluči posebnim rešenjem, nakon pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 830/15 od 07.03.2016. godine, usvojena je žalba Višeg javnog tužioca u Novom Sadu, a prvostepena presuda preinačena samo u odnosu na okrivljenog D.U. i to u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Novom Sadu okrivljenog D.U. za krivično delo neprijavljivanje krivičnog dela i učinioca iz člana 332. stav 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru, dok su u preostalom delu žalba Višeg javnog tužioca u Novom Sadu kao i žalbe branilaca okrivljenog J.C., žalba branioca okrivljenog D.S. i žalba branioca okrivljenog D.U., odbijene kao neosnovane a prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br. 304/12 od 20.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 830/15 od 07.03.2016. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su branioci okrivljenog J.C., adv. G.K. i adv. M.L., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud shodno čl. 492. stav 1. tačka 1) ZKP usvoji zahtev, ukine obe nižestepene presude i predmet vrati Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog J.C., adv. G.K. i adv. M.L., Republičkom javnom tužiocu, u smislu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo sednici veća nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, pa je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog J.C., adv. G.K. i adv. M.L., je neosnovan.
Odredbom člana 604. ZKP-a, propisano je da će se zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog Zakonika, ocenjivati po odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04 ... 76/10).
Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branioci okrivljenog J.C. u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu opštu odredbu povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, dok u obrazloženju zahteva navode da isti podnose zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a naime da se pravnosnažna presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku presuda ne može zasnivati.
Kao nezakonit dokaz branioci okrivljenog u podnetom zahtevu označavaju odbranu okrivljenog D.S. koju je isti dao pred radnicima Policijske uprave u Novom Sadu i pred istražnim sudijom Višeg suda u Novom Sadu dana 16.05.2010. godine, na srpskom jeziku, a da pre toga nije upozoren o svojim pravima iz člana 9. stav 2. ranije važećeg ZKP - pravu da u postupku upotrebljava svoj jezik a koje pravo mu garantuje i Ustav Republike Srbije.
Iznete navode branilaca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.
Naime, iz spisa predmeta - zapisnika o saslušanju osumnjičenog D.S. u Policijskoj upravi u Novom Sadu Ku br. 2971/10 od 16.05.2010. godine, proizilazi da je saslušanje okrivljenog, nakon što je poučen o pravima u krivičnom postupku, izvršeno na srpskom jeziku u prisustvu njegovog tadašnjeg branioca, adv. N.D., u čijem prisustvu je zatim zapisnik pročitao i bez pitanja i primedbi potpisao. Nadalje, iz zapisnika o saslušanju okrivljenog D.S. pred istražnim sudijom Višeg suda u Novom Sadu Kri 506/10 od 16.05.2010. godine, proizilazi da je sačinjen na srpskom jeziku, a okrivljeni se izjasnio da je razumeo šta mu se stavlja na teret, izneo svoju odbranu, zapisnik priznao kao svoj i bez primedbi, svojeručno potpisao, u prisustvu branioca adv. D.V.
Odredbom člana 9. ranije važećeg ZKP, određeno je da stranka ima pravo da u postupku upotrebljava „svoj“ jezik i da će se, ako se postupak ne vodi na tom jeziku, obezbediti na teret budžetskih sredstava, usmeno prevođenje, onoga što ono, odnosno drugi iznosi, o kom pravu će se stranka (kao i svedok i druga lica koja učestvuju u postupku) poučiti, a od kog prava se može odreći ako zna jezik na kome se vodi postupak i u zapisnik će se zabeležiti da je data pouka i izjava učesnika.
Po stavu Vrhovnog kasacionog suda da bi u praksi došlo do primene ove odredbe neophodno je da se učesnik u postupku, koji se inače vodi na jeziku koji je u službenoj upotrebi, opredeljeno izjasni o „svom“ jeziku, a što će najčešće biti slučaj kad učesnik ne razume jezik na kome se inače postupak vodi. Ukoliko se o tome ne izjašnjava i ukoliko uspešno opšti na jeziku postupka, ni sud ni drugi organ postupka nije u obavezi da pretpostavlja koji je jezik učesnika (maternji ili pak koji drugi) koji on smatra „svojim“ a u smislu navedene zakonske odredbe.
U konkretnom slučaju, okrivljeni S.D. ne samo što nije istakao prigovor nerazumljivosti jezika na kome se vodi krivični postupak, već je podneo i konkretne dokaze da je državljanin Republike Srbije pa, prema tome ni sud ni drugi organi postupka, ni na koji načini nisu povredili pravo okrivljenog da u postupku upotrebljava „svoj“ jezik.
Kako pravo okrivljenog na upotrebu „svog“ jezika u postupku nije povređeno, to su navodi izneti u zahtevu za zaštitu zakonitosti o učinjenoj bitnoj povredi iz čl. 438. stav 2. tačka 1) ZKP a naime, da se pravnosnažna presuda zasniva na dokazima na kojima se ne može zasnivati - zapisniku o saslušanju osumnjičenog D.S. pred radnicima PU u Novom Sadu od 16.05.2012. godine i zapisniku o saslušanju okrivljenog D.S. pred istražnim sudijom Višeg suda u Novom Sadu od 16.05.2010. godine, ocenjeni kao neosnovani.
Osim toga, navedenu povredu zakona branioci okrivljenog J.C. su isticali i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud – Apelacioni sud u Novom Sadu je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome na strani 4 u stavu 2 obrazloženja presude dao razloge koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao osnovane, i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na iste upućuje.
S`toga je Vrhovni kasacioni sud iz iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.