Kzz 509/2020 2.4.1.8.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 509/2020
07.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Nenada Stojanovića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Stojanovića, advokata Nemanje Vasiljevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Užicu Kbr. 23/18 od 07.05.2019. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu KŽ.1-862/19 od 12.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 07.07.2020. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Stojanovića, advokata Nemanje Vasiljevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Užicu Kbr. 23/18 od 07.05.2019. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu KŽ.1-862/19 od 12.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Užicu Kbr. 23/18 od 07.05.2019. godine, u stavu prvom, okrivljeni Nenad Stojanović oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, te je nakon što mu je sud za navedena krivična dela prethodno utvrdio pojedinačne kazne, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 3 meseca u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 22.03.2018. godine do 27.06.2018. godine i novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko novčanu kaznu ne plati u propisanom roku ista će mu biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne sud odrediti 1 dan kazne zatvora. Prema okrivljenom Nenadu Stojanoviću izrečena je mera bezbednosti oduzimanja predmeta i odlučeno o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno, u stavu prvom izreke prvostepene presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu KŽ.1-862/19 od 12.12.2019. godine, u stavu prvom, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog Nenada Stojanovića, njegovog branioca advokata Nemanje Nikitovića i Višeg javnog tužioca u Užicu, u delu odluke u odnosu na okrivljenog Nenada Stojanovića i presuda Višeg suda u Užicu K br. 23/18 od 07.05.2019. godine, u izreci pod stavom jedan u odnosu na okrivljenog Nenada Stojanovića, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Nenada Stojanovića, advokat Nemanja Vasiljević, zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Stojanovića je neosnovan.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac navodi da se prvostepena presuda zasniva na nezakonitom dokazu, jer se u odnosu na okrivljenog Nenada Stojanovića ista zasniva na izveštaju o komunikaciji pribavljenoj merom tajnog nadzora i snimanja komunikacije kao i transkripata koji su vezani za te komunikacije, a po naredbi o tajnom nadzoru sudije za prethodni postupak Kpp.Pov. 22/18 od 22.01.2018. godine. Navedeni dokaz po stavu odbrane nije pribavljen u skladu sa članom 166. do 170. ZKP, obzirom da naredba Kpp.Pov. 22/18 od 18.01.2018. godine kojom je određeno da se izvrši nadzor i snimanje u izreci ne sadrži podatke koje propisuje član 167. stav 2. ZKP, niti u izreci sadrži naziv krivičnog dela i razloge na kojima se zasniva sumnja, da je nejasno da li se ova dokazna radnja preduzima zato što je okrivljeni Nenad Stojanović izvršio krivično delo ili priprema izvršenje krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, kao i da se u izreci naredbe, a ni u obrazloženju ne navodi, na osnovu koje činjenice, sudija za prethodni postupak potvrđuje da je osumnjičeni Nenad Stojanović korisnik telefonskih brojeva koji su označeni u naredbi.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećih razloga:

Odredbom člana 167. ZKP u stavu 2. propisano je da naredba iz stava 1. navedenog člana sadrži raspoložive podatke o licu prema kome se tajni nadzor komunikacije određuje, zakonski naziv krivičnog dela, označenje poznatog telefonskog broja ili adresu osumnjičenog, odnosno telefonskog broja ili adrese za koju postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni koristi, razloge na kojima se zasniva sumnja, način sprovođenja, obim i trajanje posebne dokazne radnje.

U skladu sa navedenom odredbom, naredba sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.Pov. 22/18 od 18.01.2018. godine sadrži podatke u pogldeu postojanja osnova sumnje da Nenad Stojanović vrši krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ. Takođe, naredba sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.Pov. 22/18 od 18.01.2018. godine sadrži činjenice na osnovu kojih je sudija za prethodni postupak utvrdio da je osumnjičeni Nenad Stojanović korisnik telefonskih brojeva koji su označeni u naredbi, obzirom da je u istoj navedeno da, prema operativnim saznanjima Policijske uprave u Užicu lice Nenad Stojanović, neovlašćeno nabavlja opojne droge marihuanu i „ekstazi“ od za sada nepoznatog lica na teritoriji grada Beograda i nakon toga opojnu drogu prodaje na teritoriji grada Užica i opštine Požega i tako vrši krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i koji u komunikaciji koristi telefonske brojeve ... i ... .

Imajući u vidu navedeno, kao i citiranu zakonsku odredbu, naredba sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.Pov. 22/18 od 18.01.2018. godine sačinjena je u svemu u skladu sa odredbama člana 167. stav 2. ZKP.

Pored iznetog, branilac navodi da je u vezi sprovođenja navedene naredbe o tajnom nadzoru komunikacije, postupljeno suprotno odredbi člana 168. stav 1. ZKP, obzirom da je po istoj postupano u periodu od 18.01.2018. godine do 22.03.2018. godine, te da Policijska uprava Užice, koja je izvršila navedenu naredbu, nije o sprovođenju tajnog nadzora komunikacije sačinjavala dnevne izveštaje i nije prikupljene snimke komunikacije dostavljala sudiji za prethodni postupak i javnom tužiocu, na njegov zahtev.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane, obzirom da po stavu Vrhovnog kasacionog suda, izveštaj o komunikaciji pribavljen merom tajnog nadzora i snimanja komunikacija, kao i transkripti koji su vezani za te komunikacije, ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu navoda iz zahteva. Ovo iz razloga što je odredbom člana 170. ZKP propisano da se posebni izveštaj sudiji za prethodni postupak dostavlja po završetku tajnog nadzora komunikacije, dok je odredbom člana 168. ZKP propisano da se o provođenju tajnog nadzora komunikacije sačinjavaju dnevni izveštaji koji se, zajedno sa prikupljenim snimcima komunikacije, pismima i drugim pošiljkama koje su upućene osumnjičenom i koje on šalje dostavljaju sudiji za prethodni postupak i javnom tužiocu, ali samo na njihov zahtev, što znači da obaveza sačinjavanja dnevnih izveštaja, ne predstavlja i obavezu svakodnevnog dostavljanja istih javnom tužiocu i sudiji za prethodni postupak, kako to neosnovano navodi branilac u podnetom zahtevu.

Takođe, u zahtevu se navodi da je tajni nadzor komunikacije izvršen u periodu od 18.01.2018. godine do 22.03.2018. godine, da je dana 22.03.2018. godine završena primena ove posebne dokazne radnje, a da Viši javni tužilac ni u naredbi o sprovođenju istrage, ni u optužnici nije predložio da se kao dokaz izvedu snimci presretnutih razgovora i izveštaj organa koji je sproveo naredbu o tajnom nadzoru komunikacije, već je tek dana 29.10.2018. godine predsednik pretresnog veća zahtevao od sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu dostavljanje naredbe za tajni nadzor komunikacije, snimke presretnutih razgovora i izveštaj Policijske uprave koja je izvršila tajni nadzor.

Dalje se navodi da se, uvidom u izveštaj koji se odnosi na 22.03.2018. godine utvrđuje se da je on sačinjen 01.11.2018. godine, a da su sudiji za prethodni postupak Višeg suda u Užicu dostavljeni dana 13.11.2018. godine, odnosno po proteku roka od 6 meseci od završenog tajnog nadzora, kao i da je bila obaveza Policijske uprave Užice da, shodno članu 170. stav 1. ZKP po završetku tajnog nadzora i snimanja komunikacije, snimke i izveštaje dostavi sudiji za prethodni postupak. Sudija za prethodni postupak, po stavu odbrane nije postupio, shodno članu 170. stav 2. ZKP koji određuje da će se sav materijal nastao snimanjem tajnog nadzora komunikacije dostaviti tužiocu. Postupljeno je i suprotno članu 170. stav 3. ZKP, jer u spisima nema dokaza da je Viši javni tužilac odredio da se dobijeni snimci prepišu i potpišu, već je Policijska uprava Užice samoinicijativno bez zahteva OJT prepisala sadržinu komunikacije za dan 22.03.2018. godine. Shodno iznetom, po stavu odbrane, snimci presretnutih telefonskih razgovora od 22.03.2018. godine su sačinjeni suprotno članovima 166. do 169. ZKP i na njima se ne može zasnivati sudska odluka, shodno članu 163. stav 3. ZKP.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni kasacioni sud, takođe ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećih razloga:

Odredbama člana 163. stav 1. ZKP propisano je da, ako javni tužilac ne pokrene krivični postupak u roku od 6 meseci od dana kada se upoznao sa materijalom prikupljenim korišćenjem posebnih dokaznih radnji ili ako izjavi da ga neće koristiti u postupku, odnosno da protiv osumnjičenog neće zahtevati vođenje postupka, sudija za prethodni postupak će doneti rešenje o uništenju prikupljenog materijala. Stavom 3. istog člana propisano je da, ako je pri preduzimanju posebnih dokaznih radnji postupljeno suprotno odredbama zakonika ili naredbi organa postupka, na prikupljenim podacima se ne može zasnivati sudska odluka, a sa prikupljenim materijalom se postupa u skladu sa članom 84. stav 3. Zakonika.

Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, te činjenicu da je dana 22.03.2018. godine završena primena posebne dokazne radnje bliže opredeljene u naredbi sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.Pov. 22/18 od 22.01.2018. godine, a da je Viši javni tužilac u Užicu doneo dana 23.03.2018. godine naredbu o sprovođenju istrage, čime je pokrenuo krivični postupak, proizilazi da je javni tužilac pokrenuo krivični postupak u roku od 6 meseci od okončanja ove posebne dokazne radnje, te da je samim tim neosnovan navod zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 163. ZKP. Pri tome, rok od 6 meseci počinje teći od poslednjeg dana sprovođenja posebne dokazne radnje, a što je u konkretnom slučaju bio dan 22.03.2018. godine, a krivični postupak je pokrenut odmah, kada se javni tužilac i upoznao sa materijalom po ovoj dokaznoj radnji, odnosno dana 23.03.2018. godine.

Shodno svemu napred navedenom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti da se pobijane presude zasnivaju na nezakonitim dokazima, odnosno na izveštaju o komunikaciji pribavljenog merom tajnog nadzora i snimanja komunikacije, kao i transkriptima koji su vezani za te komunikacije. Transkripti i izveštaji po načinu pribavljanja i po svojoj sadržini predstavljaju zakoniti dokaz na kojima se presuda može zasnivati. Ovo, imajući u vidu da su navedeni transkripti i izveštaji koje je sud izveo kao dokaz nastali kao rezultat zakonito sprovedene posebne dokazne radnje tajni nadzor komunikacije okrivljenog Nenada Stojanovića sa drugim licima, koja je izvršena na osnovu obrazložene naredbe sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.Pov. 22/18 od 18.01.2018. godine donete na predlog Višeg javnog tužioca u Užicu Str.Pov. 4/18 od 19.01.2018. godine, a sve u skladu sa odredbama člana 166. do 170. Zakonika o krivičnom postupku.

Dakle, kako po oceni Vrhovnog kasacionog suda navedeni izveštaji i transkripti snimljenih telefonskih razgovora predstavljaju zakonit dokaz na kojem se presuda može zasnivati, to su iz navedenih razloga neosnovani navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je izvođenjem ovih dokaza i zasnivanjem presude na istim, učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Pored navedenog, ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP branilac okrivljenog kao nezakonite dokaze označava i zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija PU u Užicu broj 19/18 od 22.03.2018. godine, te s tim u vezi i potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od istog datuma od okrivljenog Nenada Stojanovića. Branilac smatra da su napred navedeni dokazi nezakoniti iz razloga što je, po stavu odbrane, naredbom Kpp.Pov. 138/18 od 22.03.2018. godine naređen pretres objekta u dvorištu koje koristi okrivljeni Nenad Stojanović u ..., u ulici ..., a da su predmetni pištolj sa municijom i vagica za precizno merenje pronađeni u dvorištu u ulici ..., bez naredbe za pretresanje i bez naknadnog odobrenja sudije za prethodni postupak, u smislu člana 160. ZKP.

Naredbom sudije za prethodni postupak naređeno je pretresanje stana i drugih prostorija okrivljenog Nenada Stojanovića u ulici ... . Iz zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija PU u Užicu broj 19/18 od 22.03.2018. godine proizilazi da je pretresanje preduzeto od strane ovlašćenih službenih lica u ulici ... u ..., te da je zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija, pored ostalih, potpisan od strane držaoca stana, ovde okrivljenog Nenada Stojanovića. Takođe, u navedenom zapisniku konstatovano je mesto pronalaska predmeta koji su u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima označeni i to: “ pored šupe u dvorištu, kojoj se nalazi pas, na zemlji pronađen jedan pištolj... „, kao i „pored šupe u dvorištu na zemlji pronađena jedna vagica za tačno merenje...“. Istovrsna konstatacija, u pogledu mesta pronalaska predmeta označenih u potvrdi stoji i u izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta KT 901-239/2018 i foto-dokumentaciji. Obzirom na navedeno, nije bilo neophodno podošenje izveštaja sudiji za prethoni postupak, radi ocene ispunjenosti uslova za pretresanje, u smislu člana 160. ZKP.

Shodno iznetom, po stavu ovog suda, branilac okrivljenog ne osporava zakonitost i pravilnost naredbe sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp.Pov. 138/18 od 22.03.2018. godine kojom je naređeno pretresanje stana i drugih prostorija Nenada Stojanovića u ..., ..., niti sam postupak pretresanja, već osporava sadržinu onoga što je konstatovano u zapisniku o pretresanju stana i drugih prostorija, u pogledu lokacije na kojoj je pronađen pištolj i vagica, pa shodno tome i potvrdi o oduzetim predmetima, a što spada u domen činjeničnih utvrđenja, koja ne mogu biti predmet razmatranja po zahtevu za zaštitu zakonitosti okrivljenog, podnetom preko branioca, od strane Vrhovnog kasacionog suda.

Shodno iznetom, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP doneta je odluka kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                       Predsednik veća-sudija,

Irina Ristić, s.r.                                                                                                               Bata Cvetković, s,r,

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić