Kzz 510/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 510/2016
11.05.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene M.V., zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene M.V., adv. M.J., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 11K 1661/13 od 14.08.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 12Kž1 27/16 od 27.01.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 11.05.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene M.V., adv. M.J., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 11K 1661/13 od 14.08.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 12Kž1 27/16 od 27.01.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 11K 1661/13 od 14.08.2015. godine, okrivljena M.V. oglašena je krivom zbog produženog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. u vezi člana 61. KZ, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 2 meseca i novčana kazna u iznosu od 200.000,00 dinara i krivičnog dela izdavanje čeka i korišćenje platnih kartica bez pokrića iz člana 228. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2-dve godine, koju će izdržati po pravnosnažnosti presude i na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 (dvestahiljada) dinara koju je dužna da plati u roku od 15 dana nakon pravnosnažnosti presude, a ukoliko okrivljena novčanu kaznu ne plati u ostavljenom roku ista će se zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne biti određen 1 dan zatvora.

U izrečenu kaznu zatvora okrivljenoj se uračunava i vreme provedeno u pritvoru od 01.03.2012. godine do 12.04.2012. godine.

Okrivljena je obavezana da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 19.892,00 dinara i na ime paušala iznos od 7.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Obavezana je okrivljena da oštećenoj „K. A. B. S.“ na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 168.184,64 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, kao i na ime odštetnog zahteva iznos od 293.272,79 dinara sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, a za višak imovinskopravnog zahteva u pogledu tražene kamate oštećena „K. A. B.“ se upućuje na parnicu.

Prema okrivljenoj je izrečena i mera bezbednosti oduzimanja predmeta izvršenja krivičnog dela bliže navedenih u izreci prvostepene presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu 12Kž1 27/16 od 27.01.2016. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljene M.V. i njenog branioca, a presuda Osnovnog suda u Nišu 11K 1661/13 od 14.08.2015. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljene M.V., adv. M.J., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 439. stav 1. tačka 1) ZKP, bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 1) i tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude preinači i okrivljenu oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene M.V., adv. M.J., je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP može preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Zahtevom za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene M.V., adv. M.J., ističe da je prvostepeni i drugostepeni sud donošenjem pravnosnažnih presuda učinio povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, tj. navodi da u radnjama okrivljene nema elemenata krivičnog dela, s tim što ne navodi o kojim elementima krivičnog dela se radi, a po navodima zahteva to proizilazi iz iskaza svedoka-oštećenih čiji su iskazi cenjeni u toku postupka, dakle osporava se činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnim presudama.

Takođe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene, pravnosnažne presude osporava i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, tj. da se pravnosnažne presude zasnivaju na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne mogu zasnivati, ali se pri tome ne navodi o kom se dokazu u konkretnom slučaju radi, već se ukazuje da dokazi nisu na „pravilan i tačan način utvrđeni“.

Dakle, u podnetom zahtevu samo su formalno označene povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP zbog kojih povreda je podnošenje zahteva dozvoljeno, dok se u suštini ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza od strane prvostepenog i drugostepenog suda, iz kojih razloga shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.

Ostalim navodima u zahtevu za zaštitu zakonitosti se ukazuje da je pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, kao i da su dati razlozi u presudama protivrečni (kontradiktorni), što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a koje povrede ne predstavljaju u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev branioca okrivljene M.V., adv. M.J., na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                                                   Nevenka Važić,s.r.