Kzz 510/2025 2.4.1.7.2.; nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 510/2025
16.04.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Ivana Mikića i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Mikića – advokata Duška Vilotijevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K.28/24 od 08.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 843/24 od 04.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 16.04.2025. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Mikića – advokata Duška Vilotijevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K.28/24 od 08.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 843/24 od 04.03.2025. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kraljevu K.28/24 od 08.11.2024. godine, između ostalih, okrivljeni Ivan Mikić je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 03.04.2023. godine do upućivanja okrivljenog u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.

Istom presudom određeno je da se od okrivljenog Ivana Mikića oduzima 0,04 grama neto mase opojne droge kokain i digitalna vagica za precizno merenje crne boje sa oznakom „Proscale PX100“. Određeno je da se od okrivljenog Ivana Mikića oduzima imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela u iznosu od 33.420 evra i 53.000,00 dinara. Okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a obavezan je i da plati ostale troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud doneti posebnu odluku.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 843/24 od 04.03.2025. godine u stavu I izreke odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu i branilaca okrivljenih Ivana Mikića i AA, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Kraljevu K.28/24 od 08.11.2024. godine. U stavu II izreke presude odbačena je kao neblagovremena žalba okrivljenog AA koja je izjavljena protiv presude Višeg suda u Kraljevu K.28/24 od 08.11.2024. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Ivana Mikića – advokat Duško Vilotijević, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da saglasno članu 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukine u celini presude Višeg suda u Kraljevu K.28/24 od 08.11.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 843/24 od 04.03.2025. godine i predmet vrati na ponovnu odluku.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Ivana Mikića u podnetom zahtevu ističe da je pobijana osuđujuća presuda zasnovana isključivo na nezakonitom dokazu i to na pravnosnažnoj presudi Višeg suda u Kraljevu SPK.10/23 od 26.07.2023. godine koja je doneta na osnovu sporazuma o priznanju krivičnog dela zaključenog između javnog tužioca i okrivljenog BB. Kao razlog nemogućnosti korišćenja ove presude u predmetnom krivičnom postupku, branilac ističe da kako navedena presuda ne predstavlja javnu ispravu iz člana 138. stav 2. ZKP o postojanju činjenica koje čine obeležja priznatog krivičnog dela, a iz razloga jer sud u postupku odlučivanja o sporazumu o priznanju krivičnog dela ne utvrđuje činjenice koje su navedene u opisu krivičnog dela koje je okrivljeni priznao, to se stoga po braniocu navedena presuda ne može koristiti kao dokaz o postojanju tih činjenica u drugom krivičnom postupku gde se iste činjenice dokazuju kao obeležje krivičnog dela drugog učinioca.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Naime, odredbom člana 112. stav 26. KZ je propisano da se ispravom smatra svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja ima značaj za pravne odnose, kao i računarski podatak.

Odredbom člana 2. stav 1. tačka 26) ZKP je propisano da je „isprava“ svaki predmet ili računarski podatak koji je podoban ili određen da služi kao dokaz činjenice koja se utvrđuje u postupku (član 83. stav 1. i 2.).

Odredbom člana 138. stav 1. ZKP je propisano da se dokazivanje ispravom vrši čitanjem, gledanjem, slušanjem ili uvidom u sadržaj isprave na drugi način.

Odredbom člana 139. stav 1. ZKP je propisano da ispravu po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka pribavlja organ postupka ili podnose stranke, po pravilu, u originalu.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe člana 112. stav 26. KZ i člana 2. stav 1. tačka 26) ZKP, kojima je bliže određen pojam isprave, te imajući u vidu da pravnosnažna presuda Višeg suda u Kraljevu SPK.10/23 od 26.07.2023. godine koja je doneta protiv saokrivljenog BB na osnovu sporazuma o priznanju krivičnog dela zaključenog između javnog tužioca i saokrivljenog BB, u zakonitom postupku od strane nadležnog suda, nakon ocene svih uslova iz člana 317. ZKP kojima se sud rukovodio prilikom donošenja navedene presude, po nalaženju Vrhovnog suda, predstavlja predmet koji je podoban da služi kao dokaz neke činjenice koja ima značaj za pravne odnose, to se, dakle, navedena presuda shodno odredbama člana 112. stav 26. KZ i člana 2. stav 1. tačka 26) ZKP smatra javnom ispravom koju je u propisanom obliku izdao nadležni državni organ u granicama svoje nadležnosti i kao takva se može koristiti, odnosno izvesti kao dokaz u krivičnom postupku, s tim što je potpuno drugo i odvojeno pitanje ocene tog dokaza od strane suda.

Upoznavanjem na glavnom pretresu održanom dana 08.11.2024. godine sa sadržinom isprave - pravnosnažne presude Višeg suda u Kraljevu SPK.10/23 od 26.07.2023. godine, kojom je prihvaćen sporazum o priznanju krivičnog dela SK.br.6/23 od 25.07.2023. godine zaključen između javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu i okrivljenog BB, u prisustvu izabranog branioca – advokata Đorđa Zdravkovića i to vršenjem uvida u sadržaj navedene presude, a što je shodno odredbi člana 138. stav 1. ZKP predviđeno kao jedan od načina na koji se vrši dokazivanje ispravom, sud je postupio u svemu zakonito, saglasno procesnoj odredbi člana 405. ZKP koja omogućava sudu da na glavnom pretresu izvede dokaze putem vršenja uvida ili čitanja sadržine pismena i snimaka, pri čemu je ovaj dokaz pribavljen od strane suda kao organa postupka po predlogu javnog tužioca shodno odredbi člana 139. stav 1. ZKP, a što je jedan od načina na koji se pribavlja isprava. Sledstveno navedenom, Vrhovni sud nalazi da je prvostepeni sud u dokaznom postupku izveo dokaz na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku presuda može zasnivati, te da stoga u ovom delu nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju branilac okrivljenog neosnovano ukazuje u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Pored toga, po oceni ovoga suda, neosnovani su i navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u delu u kojem, ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, kao nezakonit dokaz na kome je sud zasnovao pobijanu pravnosnažnu presudu označava iskaz saokrivljenog BB dat na ročištu za odlučivanje o sporazumu o priznanju krivičnog dela. Po stavu branioca, takav iskaz okrivljenog se ne može koristiti u drugom krivičnom postupku, iz razloga jer nije dat u skladu sa pravilima o saslušanju okrivljenog ili o ispitivanju svedoka u kontradiktornom postupku predviđenim odredbama Zakonika o krivičnom postupku, budući da nije dat na glavnom pretresu u javnom postupku, već na ročištu za odlučivanje o sporazumu o priznanju krivičnog dela sa koga je javnost isključena, pri čemu sud ne proverava istinitost priznanja okrivljenog datog prilikom zaključenja sa javnim tužiocem navedenog sporazuma.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su neosnovani iz razloga jer iz pobijanih pravnosnažnih presuda, kao i iz spisa predmeta, proizilazi da sud nije zasnovao pobijanu pravnosnažnu presudu na iskazu saokrivljenog BB datom na zapisniku sa ročišta za odlučivanje o sporazumu o priznanju krivičnog dela održanom pred Višim sudom u Kraljevu dana 26.07.2023. godine, već je sud pobijanu pravnosnažnu presudu zasnovao, između ostalog, na iskazima saokrivljenog BB koji su dati pre zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela i to na iskazu datom na zapisniku o saslušanju okrivljenog BB pred ovlašćenim službenim licima MUP-a RS DP PU Kraljevo u prisustvu branioca po službenoj dužnosti – advokata Stanislava Dukića sačinjenom dana 30.12.2022. godine pod brojem KU.1413/22 i na iskazu datom na zapisniku o saslušanju okrivljenog BB pred Višim javnim tužiocem u Kraljevu u prisustvu izabranog branioca – advokata Đorđa Zdravkovića sačinjenom dana 31.12.2022. godine pod brojem KTI.34/22, a u koje zapisnike je sud izvršio uvid na glavnom pretresu održanom dana 08.11.2024. godine, a koji iskazi i po načinu pribavljanja i po svojoj sadržini predstavljaju zakonite dokaze na kojima se presuda može zasnivati. Naime, odredba člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP omogućava sudu da na glavnom pretresu izvede dokaz putem vršenja uvida ili čitanja sadržine zapisnika o iskazu saoptuženog prema kojem je krivični postupak razdvojen ili je već okončan pravnosnažnom osuđujućom presudom. Upoznavanjem na glavnom pretresu održanom dana 08.11.2024. godine sa sadržinom zapisnika o iskazu saokrivljenog BB sačinjenom pred ovlašćenim službenim licima Policijske uprave u Kraljevu dana 30.12.2022. godine i zapisnika o iskazu saokrivljenog BB sačinjenom pred Višim javnim tužiocem u Kraljevu dana 31.12.2022. godine, a prema kojem saokrivljenom je u konkretnom slučaju krivični postupak okončan pravnosnažnom osuđujućom presudom Višeg suda u Kraljevu SPK.10/23 od 26.07.2023. godine, a što proizilazi iz spisa predmeta, sud je postupio u svemu zakonito, saglasno procesnoj odredbi člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP, te je vršenjem uvida u navedene zapisnike izveo dozvoljen dokaz.

Ostalim navodima branioca okrivljenog u ovom delu se, po nalaženju Vrhovnog suda, ne osporava zakonitost dokaza na kojima je sud zasnovao pobijanu osuđujuću presudu, već se faktički samo osporava ocena izvedenih dokaza od strane suda i pravilnost činjeničnog stanja koje je utvrđeno u pobijanoj pravnosnažnoj presudi vezano za to da je okrivljeni Ivan Mikić izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, osporavanjem od strane branioca činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda kao neutemeljenih u izvedenim dokazima, a uz davanje pri tome sopstvene ocene izvedenih dokaza i to posebno odbrane okrivljenog Ivana Mikića i iskaza svedoka VV, GG i DD kao kontradiktornih sa iskazima saokrivljenog BB datim pred ovlašćenim službenim licima PU Kraljevo dana 30.12.2022. godine i pred VJT u Kraljevu dana 31.12.2022. godine, a koji navodi branioca ne prestavljaju dozvoljeni razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, odnosno njegovog branioca, u smislu odredbi člana 485. stav 4. ZKP, pa stoga Vrhovni sud ove navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog nije posebno ni razmatrao.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Mikića u ostalom delu je odbačen kao nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva kao razlog njegovog podnošenja navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom. Međutim, branilac po njemu nepravilnu primenu od strane suda odredbi članova 91. i 92. KZ pri donošenju odluke o oduzimanju imovinske koristi od okrivljenog Ivana Mikića, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski obrazlaže tako što osporava činjenična utvrđenja i zaključke suda da je okrivljeni Ivan Mikić novac u iznosu od 33.420 evra i 53.000,00 dinara pribavio izvršenjem krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje je u predmetnom krivičnom postupku oglašen krivim i to prethodnom prodajom opojne droge kokain dana 30.12.2022. godine, iznoseći pri tome sopstvene tvrdnje da okrivljeni u konkretnom slučaju nije pribavio nikakvu imovinsku korist i polemišući sa razlozima koje je sud dao u obrazloženju pobijanih nižestepenih presuda vezano za odluku o oduzimanju imovinske koristi od okrivljenog Ivana Mikića. Iznetim navodima branioca okrivljenog se, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje od strane nižestepenih sudova u pobijanim presudama, a što predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP.

Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva, kao razlog njegovog podnošenja, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom (član 439. tačka 3. ZKP), dok suštinski svojim navodima u ovom delu ukazuje na povredu odredbe člana 440. ZKP, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim. Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ivana Mikića – advokata Duška Vilotijevića, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev u odnosu na navedenu povredu zakona odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković