Kzz 517/2021 pribavljanje kakve koristi čl. 359 st. 1 kz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 517/2021
19.05.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Dubravke Damjanović, Miroljuba Tomića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog– advokata Nebojše Šeperca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K br.18/17 od 07.12.2020. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.196/21 od 30.03.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 19. maja 2021. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nebojše Šeperca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K br.18/17 od 07.12.2020. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.196/21 od 30.03.2021. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Jagodini K br.18/17 od 07.12.2020. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. KZ, za koje delo mu je primenom odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom, na osnovu člana 63.KZ određeno je da će se, ukoliko dođe do opoziva uslovne osude, u vreme izdržavanja kazne okrivljenom uračunati vreme provedeno na zadržavanju od 15.04.2016. godine do 16.04.2016. godine, kao i vreme za koje mu je određena mera zabrane napuštanja stana od 16.04.2016. godine do 23.06.2016. godine.

Okrivljeni je obavezan da Višem sudu u Jagodini na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Na osnovu odredbe člana 423. tačka 2) ZKP okrivljeni AA oslobođen je od optužbe da je izvršio produženo krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 1. u vezi člana 61. KZ.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.196/21 od 30.03.2021. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Jagodini i branioca okrivljenog AA – advokata Nebojše Šeperca, a presuda Višeg suda u Jagodini K br.18/17 od 07.12.2020. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Nebojša Šeperac, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a predmet vrati Apelacionom sudu u Kragujevcu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je okrivljeni prvostepenom presudom oglašen krivim za krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. KZ, jer je prema izreci presude u svojstvu referenta administrativnih poslova radnih odnosa sačinio tri uverenja sa neistinitim sadržajem, i to licima BB, VV i GG, te im iste predao i time im omogućio da ostvare korist u vidu dobijanja kredita, odnosno overe zdravstvenih knjižica, iako iz opisa radnji izvršenja u izreci presude proizilazi da se nastupela posledica ne ogleda u „pribavljanju koristi“ drugome već u „omogućavanju pribavljanja koristi“, a što ne predstavlja posledicu predmetnog krivičnog dela. Nadalje, u zahtevu se ističe da opisanim radnjama izvršenja okrivljenog nije pribavljena korist za drugog, u smislu zakonom propisanih elemenata krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja iz člana 359. stav 1. KZ, zbog čega prema stavu branioca u radnjama okrivljenog nema osnovnih elemenata predmetnog krivičnog dela, a pobijane presude donete su uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani.

Odredbom člana 359. stav 1. KZ propisano je da službeno lice koje iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenjem granice svog službenog ovlašćenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povredi prava drugog, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.

Prema izreci pravnosnažne presude, okrivljeni AA je u više navrata, počev od 19.01.2015. do 02.12.2015. godine, u svojstvu službenog lica – referenta administrativnih poslova radnih odnosa poreske uprave – Filijala ..., u uračunljivom stanju, sposoban da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima, svestan da je njegovo delo zabranjeno, iskoristio svoj službeni položaj i ovlašćenje, tako što je mimo zvanične procedure poreske uprave, postupajući suprotno odredbi člana 161. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku i Uputstvu za izdavanje poreskih uverenja od 02.07.2010. godine, sačinio tri uverenja sa neistinitom sadržinom, u kojima je navedeno da su poreski obveznici BB, VV i GG uplatili sve dospele obaveze javnih prihoda, i pored toga što su imali neizmirene poreske obaveze, i to BB u iznosu od 52.789,10 dinara, VV u iznosu od 6.415,04 dinara, a GG u iznosu od 1.443.078,03 dinara, koja uverenja je predao ovim poreskim obveznicima i na koji način im je omogućio da pribave korist u vidu dobijanja kredita (GG) i u vidu overe zdravstvenih knjižica (VV i BB), pri čemu je bio svestan svih preduzetih radnji, hteo je izvršenje dela i nastupanje zabranjene posledice.

Imajući u vidu navedeno, iz izreke pobijane pravnosnažne presude po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda jasno proizilaze svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. KZ, zbog koga je okrivljeni BB i oglašen krivim.

Pri tome, neosnovano se u zahtevu ističe da „omogućiti nekom da pribavi korist“ nije posledica dela predviđena članom 359. stav 1. KZ te da se posledica ovog krivičnog dela sastoji u „pribavljanju koristi“, i da stoga u radnjama okrivljenog nema bitnih elemenata predmetnog krivičnog dela.

Ovo stoga što se pod pojmom koristi u smislu ovog krivičnog dela smatra bilo kakva korist, kako imovinska, tako i neimovinske prirode, kojom se stvara povoljniji položaj za određeno lice u bilo kojoj sferi društvenog života, kao što je davanje određenih dozvola i odobrenja od strane službenog lica kada za to nema osnova, odnosno u konkretnom slučaju davanje uverenja sa neistinitom sadržinom da su poreski obveznici BB, VV i GG uplatili sve dospele obaveze javnih prihoda i pored toga što su imali neizmirene poreske obaveze, a na osnovu kojih uverenja su sebi mogli pribaviti korist u vidu dobijanja kredita, odnosno u vidu overe zdravstvenih knjižica.

Iz navedenih razloga, navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjeni su neosnovanim.

U ostalom delu, isti zahtev odbačen je kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u ostalom delu ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zbog koje povrede je okrivljenima preko branilaca dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, u smislu člana 485. stav 4. ZKP. Međutim, u obrazloženju zahteva branilac ni jednom rečju ne ukazuje na koji način je nižestepenim presudama u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti, već se s tim u vezi ukazuje da uverenja koja je okrivljeni izdao nemaju neistinitu sadržinu i da je svako od tih uverenja prošlo kancelarijsku kontrolu od neposredno višeg rukovodioca, te da je činjenični opis radnje izvršenja u direktnoj suprotnosti sa sadržinom izdatih uverenja, dakle ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na povredu odredaba člana 440. ZKP i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koje ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno povrede člana 440. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić