![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 518/2014
10.06.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.M., zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog advokata I.Ć., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Čačku K 10/2013 od 27.05.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 4366/13 od 23.01.2014. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 490. ZKP-a dana 10.06.2014. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Čačku K 10/2013 od 27.05.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 4366/13 od 23.01.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Čačku K 10/2013 od 27.05.2013. godine okrivljeni D.M. oglašen je krivim zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na osnovu člana 85. KZ-a prvostepenom presudom je okrivljenom izrečena mera bezbednosti zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti i to osnivanja preduzeća i drugih privrednih subjekata, rukovođenje istima, raspolaganja imovinom preduzeća i obavljanja delatnosti i prometa robe u trajanju od dve godine od dana pravnosnažnosti presude. Na osnovu člana 91. i 92. KZ-a okrivljenom je izrečena i mera oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim delom i to u iznosu od 2.267.722,00 dinara, a okrivljeni je obavezan da na ime pribavljene imovinske koristi plati iznos od 2.271.722,00 dinara uplatom u budžet Republike Srbije u roku od 30 dana, po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja. Prvostepenom presudom okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka i to na ime paušala iznos od 40.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 591.189,00 dinara, u roku od 30 dana od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja. Oštećeno preduzeće K.p. iz P. i preduzeće IGT Č. su radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućeni na parnicu, te je odlučeno da mogu zahtevati namirenje imovinsko-pravnog zahteva iz oduzete imovinske koristi, ako pokrenu parnicu u roku od šest meseci od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 4366/13 od 23.01.2014. godine delimičnim usvajanjem žalbe okrivljenog D.M. ukinuta je prvostepena presuda, samo u pogledu odluke o visini troškova krivičnog postupka i u tom delu predmet je upućen istom sudu na ponovno odlučivanje, dok su žalba okrivljenog u preostalom delu kao i žalba njegovog branioca, odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u preostalom delu potvrđena.
Protiv ovih presuda branilac okrivljenog D.M., advokat I.Ć. blagovremeno je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP-a i člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP-a, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud donese presudu o usvajanju zahteva kojom će ukinuti prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vratiti na suđenje drugostepenom sudu uz naredbu da se novi postupak održi pred potpuno izmenjenim većem, da se izvršenje pravnosnažne presude odloži u smislu člana 488. stav 3. ZKP-a kao i da se o sednici veća obaveste okrivljeni i njegov branilac.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, nalazeći da prisustvo javnog tužioca i branioca okrivljenog ne bi bilo od značaja za donošenje odluke, zbog čega ih nije obavestio o sednici veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP-a.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a, na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, uz primenu člana 604. ZKP-a, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan.
Branilac okrivljenog D.M. u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je prvostepeni sud na štetu okrivljenog učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP-a, jer je povredio objektivni identitet između optužbe i presude u pogledu načina izvršenja predmetnog krivičnog dela tako što je u izreci presude naveo da je okrivljeni preuzeo dug prema preduzeću IGT., dok se optužnicom okrivljeni teretio da je od preduzeća IGT. robu kupio. Prema navodima zahteva istu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka prvostepeni sud je učinio i u pogledu vremena izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim, jer je sud okrivljenog oglasio krivim da je u periodu od 2005. do 16.05.2007. godine preuzeo dug prema preduzeću IGT. iz Č., dok su ugovori o preuzimanju duga zaključeni 24.05.2007. godine, dakle, izvan vremenskog perioda definisanog presudom kao vreme izvršenja krivičnog dela, pa je prvostepeni sud okrivljenog oglasio krivim za radnju izvršenu nakon navedenog perioda.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da su izneti navodi branioca okrivljenog da je u nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP-a (član 368. stav 1. tačka 8. ZKP- „Službeni glasnik RS“, br. 58/04 ...76/10, važeći u vreme donošenja prvostepene presude), neosnovani. Po nalaženju ovog suda navedenom izmenom opisa načina izvršenja predmetnog krivičnog dela u odnosu na onaj koji je dat u optužnici, nije izmenjen predmet optužbe, s`obzirom da je takav činjenični opis dela u presudi ostao u granicama suštine dela opisanog u optužnom aktu, a navedene izmene su u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim na glavnom pretresu i to na osnovu nalaza i mišljenja komisije veštaka, odbrane okrivljenog i iskaza svedoka Z.N. i A.G., u vezi sa čim je prvostepeni sud dao razloge na strani 25 obrazloženja presude i s`toga ne predstavljaju prekoračenje optužbe u smislu povrede njenog objektivnog identiteta, niti su od uticaja na drugačiju pravnu ocenu dela okrivljenog, imajući pri tom u vidu da je sud ovlašćen da precizira opis dela dat u optužnom aktu ako se činjenično stanje na glavnom pretresu izmeni, a ostane u okviru radnje činjeničnog opisa dela u optuženju.
Po oceni ovoga suda, nema povrede objektivnog identiteta između optužbe i presude ni u pogledu vremena izvršenja krivičnog dela. Naime, u izmenjenoj optužnici Kt 15/07 od 15.05.2013. godine kao period izvršenja krivičnog dela za koje se okrivljeni tereti, navedeno je vreme od 15.11.2004. do 16.05.2007. godine, dok je u izreci prvostepene presude obuhvaćen period od 2005. do 16.05.2007. godine iz čega proizlazi da je u izreci presude naveden kraći vremenski period u odnosu na onaj koji je označen u optužnici, tako da je navedena izmena u izreci presude učinjena u korist okrivljenog. Činjenica što su ugovori o preuzimanju duga formalno zaključeni 24.05.2007. godine, po oceni ovog suda, ne upućuje na zaključak da je došlo do prekoračenja optužbe u pogledu vremena izvršenja krivičnog dela. Naime, po oceni ovoga suda za vreme izvršenja krivičnog dela od značaja je vremenski period kada je okrivljeni iskorišćavanjem i prekoračenjem granica svojih službenih ovlašćenja pribavio sebi protivpravnu imovinsku korist, preduzimajući radnje izvršenja dela pa u okviru toga i preuzimanje duga što je vreme koje je i navedeno u činjeničnom opisu dela datom u izreci presude, pri čemu je za ovu odlučnu činjenicu irelevantno kada su navedeni ugovori o preuzimanju duga i samo formalno naknadno zaključeni, kao pokriće za ranije dogovoreno preuzimanje duga, pa se samim tim zahtevom branioca okrivljenog neosnovano pobijaju navedene presude zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP-a.
Nadalje, Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog neosnovano pobija pravnosnažnu presudu i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP-a (član 368. stav 1. tačka 10. ZKP, važio u veme donošenja prvostepene presude), ukazivanjem da je komisija veštaka svoj nalaz i mišljenje zasnovala na izjavi svedoka iz istražnog postupka, koja nije pročitana na glavnom pretresu, kao i da predstavnici tih preduzeća nisu saslušani pred sudom, pa je samim tim, presuda, prema navodima zahteva, zasnovana na dokazu na kome se prema odredbama ZKP-a nije mogla zasnivati.
Naime, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda iz spisa predmeta je vidljivo da je nalaz i mišljenje komisije veštaka od 20.02.2012. godine zasnovan na pažljivoj analizi i uvidu u pisanu dokumentaciju, na dokumentaciji koju je veštacima okrivljeni sam dostavljao, na poslovnoj dokumentaciji i poslovnim knjigama preduzeća A., te brojnim pisanim dokumentima kao i izvodima iz poslovnih banaka, knjigovodstvenim izveštajima i drugim pisanim dokazima, te da je isti dat prema oceni nižestepenog suda u skladu sa pravilima veštine i nauke, zbog čega se, po nalaženju ovoga suda pravnosnažne presude ne zasnivaju na dokazu na kome se po odredbama ZKP-a presude ne bi mogle zasnivati.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je postupajući na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i na osnovu člana 491. stav 1. ZKP-a, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Vesna Veselinović, s.r. Janko Lazarević, s.r.