Kzz 520/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 520/2014
12.06.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.P. 1 i okrivljenog M.P. 2, zbog krivičnog dela lake telesne povrede u saizvršilaštvu iz člana 122. stav 1. u vezi člana 33. KZ i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.P. 1 i okrivljenog M.P. 2, advokata D.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K broj 955/11 od 01.07.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br. 5047/13 od 07.11.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 12.06.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.P. 1 i okrivljenog M.P. 2, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K broj 955/11 od 01.07.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br. 5047/13 od 07.11.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K broj 955/11 od 01.07.2013. godine okrivljeni M.P. 1 i okrivljeni M.P. 2, oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela lake telesne povrede u saizvršilaštvu iz člana 122. stav 1. u vezi člana 33. KZ, a okrivljeni M.P. 1 i zbog krivičnog dela uvrede iz člana 170. stav 1. KZ, pa je okrivljenom M.P. 1, zbog izvršenog krivičnog dela lake telesne povrede iz člana 122. stav 1. u vezi člana 33. KZ utvrđena novčana kazna u iznosu od 40.000,00 dinara i za izvršenje krivičnog dela uvrede iz člana 170. stav 1. KZ novčana kazna u iznosu od 40.000,00 dinara i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 80.000,00 dinara, koju je obavezan da plati u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude i određeno da ukoliko okrivljeni ne bude platio novčanu kaznu u napred navedenom roku ista će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara odrediti jedan dan zatvora, dok je okrivljenom M.P. 2 zbog krivičnog dela lake telesne povrede iz člana 122. stav 1. u vezi člana 33. KZ izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.

Navedenom presudom oštećeni Z.Ž. je za ostvarivanje imovinsko- pravnog zahteva upućen na parnicu, a okrivljeni M.P. 1 i okrivljeni M.P. 2 obavezani su da sudu na ime dela troškova krivičnog postupka – paušala plate iznos od po 5.000,00 dinara, a privatnom tužiocu na ime troškova krivičnog postupka solidarno iznos od 181.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br. 5047/13 od 07.11.2013. godine delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenih M.P. 1 i M.P. 2 preinačena je presuda Osnovnog suda u Kruševcu K broj 955/11 od 01.07.2013. godine u pogledu odluke o kazni u odnosu na okrivljenog M.P. 1 tako što je Apelacioni sud u Kragujevcu okrivljenom M.P. 1 najpre za krivično delo uvrede iz člana 170. stav 1. KZ za koje je oglašen krivim izrekom prvostepene presude utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 dinara, a za krivično delo lake telesne povrede u saizvršilaštvu iz člana 122. stav 1. KZ u vezi člana 33. KZ za koje je oglašen krivim izrekom prvostepene presude utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 dinara i okrivljenog osudio na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara, koju je okrivljeni dužan da plati u roku od tri meseca, s tim što je određeno da ukoliko okrivljeni novčanu kaznu ne plati u ostavljenom roku sud će istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan kazne zatvora, dok je u ostalom delu žalba branioca okrivljenih M.P. 1 i M.P. 2 odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda podneo je branilac okrivljenih M.P. 1 i M.P. 2, advokat D.M., zbog povrede zakona usled pogrešne primene zakona na utvrđeno činjenično stanje u skladu sa članom 485. stav 1. tačka 1. ZKP, u vezi sa članom 485. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine u celini ili delimično i predmet vrati na suđenje prvostepenom ili apelacionom sudu ili da pobijane odluke preinači u celini ili delimično.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. i člana 487. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.P. 1 i M.P. 2 je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenja zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih M.P. 1 i M.P. 2, koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao osnov podnošenja zahteva navedena je povreda zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. u vezi sa članom 485. stav 2. ZKP, koja je učinjena u prvostepenom i drugostepenom postupku, a iz obrazloženja proizilazi da se zahtevom osporavaju činjenična utvrđenja u pravnosnažnim odlukama.

Navedeno međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog koga bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je zahtev branioca okrivljenih M.P. 1 i M.P. 2, ocenjen kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih M.P. 1 i M.P. 2.

Zapisničar-savetnik,                                                                        Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                  Dragiša Đorđević, s.r.