Kzz 524/2019 2.4.1.22.2.1 ponavljanje postupka 2.4.1.14 troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 524/2019
22.01.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. i 2. Krivičnog zakonika u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Štrbca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šidu K-122/18 od 22.11.2018.godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1- 31/19 od 18.04.2019.godine, u sednici veća održanoj dana 22.01.2020.godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

Delimično se USVAJA zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Štrbca, pa se UKIDAJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Šidu K-122/18 od 22.11.2018.godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1-31/19 od 18.04.2019.godine u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka i u tom delu predmet vraća Osnovnom sudu u Šidu na ponovno odlučivanje, dok se zahtev branioca okrivljenog u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku ODBIJA kao neosnovan, a u preostalom delu se zahtev ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šidu K-122/18 od 22.11.2018.godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. i 2. KZ u vezi člana 61. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci, koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje bez elektronskog nadzora, s tim što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima koji su propisani zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati na ime troškova krivičnog postupka Osnovnom javnom tužilaštvu u Sremskoj Mitrovici, Odeljenje u Šidu iznos od 45.022,00 dinara, te na ime paušala Osnovnom sudu u Šidu iznos od 5.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1-31/19 od 18.04.2019.godine odbijene su kao neosnovane žalba Osnovnog javnog tužioca u Sremskoj Mitrovici, Odeljenje u Šidu i žalba sa dopunom branioca okrivljenog AA - advokata Milana Štrbca, pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Šidu K-122/18 od 22.11.2018.godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Milan Štrbac, zbog povreda odredaba člana 15, člana 16, člana 17, člana 68, člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP, te zbog primene zakona za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da preinači presude Osnovnog suda u Šidu K-122/18 od 22.11.2018.godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1-31/19 od 18.04.2019.godine tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da ukine u celosti navedene presude i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je delimično osnovan i to u delu u kome se pravnosnažne presude pobijaju zbog odluke o troškovima krivičnog postupka, dok je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, a u preostalom delu je nedozvoljen.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda osnovano branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ukazuje da je pogrešna odluka suda da se okrivljeni obaveže na plaćanje Osnovnom javnom tužilaštvu u Sremskoj Mitrovici, Odeljenje u Šidu troškova postavljanja branioca po službenoj dužnosti i troškova veštačenja. Iznetim navodima branioca okrivljenog se, po nalaženju ovoga suda, pravnosnažne presude suštinski pobijaju zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.

Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je protiv okrivljenog AA istraga vođena zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ, te da je okrivljenom javni tužilac rešenjem postavio branioca po službenoj dužnosti iz razloga jer je za ovo krivično delo, s obzirom na visinu propisane kazne zatvora od dve do deset godina, predviđena obavezna odbrana, kao i da je određeno veštačenje na okolnosti procene vrednosti predmetnog poslovnog prostora (visina pribavljene protivpravne imovinske koristi). Imajući u vidu da javni tužilac, nakon sprovedene istrage, nije optužio okrivljenog za krivično delo prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ za koje je protiv njega vođenja istraga, već je protiv okrivljenog podneo optužni predlog zbog produženog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. i 2. KZ u vezi člana 61. KZ, a za koje krivično delo nije predviđena obavezna odbrana i čiji bitan elemenat nije visina pribavljene protivpravne imovinske koristi (što navodi i prvostepeni sud u obrazloženju presude i ovaj podatak smatra irelevantnim za predmetni slučaj), to u konkretnom slučaju, po oceni ovoga suda, okrivljeni ne treba da snosi troškove krivičnog postupka koji su nastali angažovanjem branioca po službenoj dužnosti (koji je samo preduzeo radnju pregledanja spisa predmeta dana 04.05.2018.godine pošto je okrivljeni dana 04.06.2018.godine angažovao izabranog branioca) i troškove krivičnog postupka koji se odnose na isplatu nagrade veštaku za veštačenje procene vrednosti predmetnog poslovnog prostora (visina pribavljene protivpravne imovinske koristi), te da iste naknadi tužilaštvu.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud, imajući u vidu navedeno, delimično usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Štrbca i na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukinuo pobijane pravnosnažne presude Osnovnog suda u Šidu K-122/18 od 22.11.2018.godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 2KŽ1-31/19 od 18.04.2019.godine u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka, te u tom delu spise predmeta vratio Osnovnom sudu u Šidu na ponovno odlučivanje u smislu razloga iznetih u ovoj presudi. U ponovnom postupku sud će postupiti po istaknutim primedbama i otkloniti povredu zakona na koju mu je ukazano ovom presudom, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, za koju će dati jasne, konkretne i argumentovane razloge.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Branilac okrivljenog AA u obrazloženju zahteva navodi da je pobijanom osuđujućom presudom povređen krivični zakon, jer delo za koje se okrivljeni tereti i za koje je pravnosnažno oglašen krivim nije krivično delo. Po stavu branioca, u radnjama okrivljenog se ne stiču svi elementi bića produženog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. i 2. KZ u vezi člana 61. KZ za koje je on optužen i pravnosnažno oglašen krivim, obzirom da sud u izreci pravnosnažne presude nigde ne navodi da je okrivljeni doveo u zabludu nadležni organ, već jedino navodi da je doveo u zabludu BB da zaključi kupoprodajni ugovor dana 31.05.2013.godine, pri čemu BB nije predstavnik nadležnog organa.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se u suštini ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, a zbog koje okrivljeni preko branioca u smislu člana 485. stav 4. ZKP može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, se po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Krivično delo navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakonika čini onaj ko dovođenjem u zabludu navede nadležni organ da u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi overi štogod neistinito što može da služi kao dokaz u pravnom saobraćaju, dok je stavom 2. člana 358. KZ propisano da će se kazniti onaj ko ovakvu ispravu, zapisnik ili knjigu upotrebi iako zna da su neistiniti.

Imajući u vidu citirani zakonski opis bića krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. i 2. KZ, to, po nalaženju ovoga suda, iz činjeničnog opisa krivičnog dela utvrđenog u izreci pravnosnažne presude jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljenog AA stiču sva bitna zakonska obeležja produženog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. i 2. KZ u vezi člana 61. KZ, za koje je on optužen i pravnosnažno oglašen krivim. Naime, u izreci presude je jasno navedeno da je okrivljeni AA u vremenskom periodu od 28.05.2013.godine do 31.05.2013.godine dovođenjem u zabludu naveo nadležni organ da u javnoj ispravi, zapisniku i knjizi overi štogod neistinito, a što može da služi kao dokaz u pravnom saobraćaju, te da je zatim takvu ispravu upotrebio iako je znao da je neistinita i jasno je opisano na koji način je okrivljeni doveo u zabludu službena lica RGZ Katastar nepokretnosti u Šidu i Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici i to tako što je kao neistinit podatak, prilikom podnošenja zahteva za upis prava svojine na nepokretnosti - poslovnom prostoru u ime privrednog društva „VV„ DOO ... u RGZ Katastar nepokretnosti u Šidu (dana 28.05.2013.godine) i prilikom overe potpisa od strane službenog lica Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici na kupoprodajnom ugovoru zaključenim sa kupcem tog poslovnog prostora BB (dana 31.05.2013.godine), okrivljeni službenim licima RGZ Katastar nepokretnosti u Šidu i Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici neistinito prikazao da privredno društvo „VV“ DOO ..., čiji je on bio direktor i vlasnik, postoji kao pravni subjekt i da je on njegov zakonski zastupnik, stavljajući na zahtev za upis prava svojine na nepokretnosti i kupoprodajni ugovor svoj potpis u svojstvu ovlašćenog lica - direktora tog privrednog društva, kao i pečat tog privrednog društva, iako je navedeno privredno društvo u to vreme prestalo da postoji kao pravno lice brisanjem iz registra Agencije za privredne registre dana 17.08.2010.godine, da bi zatim ova službena lica, koja su u pogledu te činjenice bila dovedena u zabludu, donela rešenja koja je okrivljeni upotrebio iako je znao da su ista neistinita, a sve na način bliže opisan u izreci pravnosnažne presude.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u preostalom delu je odbačen kao nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva, kao razlog njegovog podnošenja, navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, isticanjem da je izreka prvostepene presude nerazumljiva u pogledu dovođenja u zabludu nadležnog državnog organa. Pored toga, branilac okrivljenog ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da je prvostepeni sud u izreci presude okrivljenog oglasio krivim za izvršenje produženog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. i 2. KZ u vezi člana 61. KZ, s tim što u obrazloženju prvostepene presude nigde nije naveo razloge na koji način je utvrdio i zbog čega smatra da je okrivljeni učinio delo iz stava 2. člana 358. KZ, već samo navodi razloge za delo iz stava 1. člana 358. KZ, te se ističe i da je izreka prvostepene presude u delu odluke o troškovima krivičnog postupka kontradiktorna razlozima presude. Osim toga, kao razlog podnošenja zahteva branilac okrivljenog navodi i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP, isticanjem da sud nije prihvatio dokazne predloge odbrane za pribavljanje određenih podataka od Ministarstva privrede i Narodne Skupštine Republike Srbije, kao i predlog okrivljenog da se glavni pretres odloži do odluke Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici u postupku broj ST-65/2010. Branilac okrivljenog kao razloge podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povrede odredaba članova 15, 16, 17. i 68. ZKP. U obrazloženju zahteva se navodi i da je sud okrivljenom izrekao prestrogu krivičnu sankciju, obzirom da je, imajući u vidu držanje okrivljenog, njegovo odazivanje pozivima, priznanje svih radnji koje mu se stavljaju na teret, odsustvo štetnih posledica dela, po mišljenju odbrane okrivljenom trebalo da izrekne uslovnu osudu, a ne kaznu zatvora, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti nižestepene presude pobija zbog povreda odredaba članova 15, 16, 17, 68. i 441. stav 1. ZKP, te zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP, a koje povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud u ovom delu zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Navodi branioca okrivljenog kojima se osporava zaključak suda da se ne radi o delu malog značaja i razlozi koje je sud dao za to, a sve iznošenjem sopstvenog činjeničnog zaključka da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da u konkretnom slučaju ne postoji nikakva društvena opasnost i štetne posledice dela jer je BB postao zakoniti vlasnik predmetnog poslovnog prostora, kao i navodi da iz izvedenih dokaza proizilazi da je delo učinjeno u pravnoj zabludi, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda predstavljaju osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnim odlukama i ukazivanje na pogrešnu ocenu dokaza datu od strane nižestepenih sudova, davanjem sopstvene ocene izvedenih dokaza koja je potpuno drugačija od one date u pobijanim pravnosnažnim presudama, a što nije dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je stoga Vrhovni kasacioni sud podneti zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi i da su nižestepeni sudovi prilikom donošenja pobijanih presuda posredno primenili odredbe Zakona o stečaju (članovi 150. do 154.) za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije, obzirom da su odlučnu činjenicu da se okrivljeni dana 28.05.2013. godine i 31.05.2013.godine na zahtevu za uknjižbu i kupoprodajnom ugovoru potpisao u svojstvu direktora nepostojećeg privrednog društva „VV“ DOO ... i stavio pečat tog nepostojećeg privrednog društva zasnovali na tim neustavnim odredbama, a ovo privredno društvo, čiji je direktor i vlasnik okrivljeni, je po stavu odbrane postojalo dana 28.05.2013. godine i 31.05.2013.godine, jer je ono iz Registra privrednih društava pri Agenciji za privredne registre automatski brisano dana 17.08.2010.godine na osnovu rešenja Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici broj 3ST-65/2010 od 17.06.2010.godine, kojim je otvoren i zaključen stečajni postupak nad privrednim društvom „VV“ DOO ..., a sve na osnovu neustavnih odredbi Zakona o stečaju (članovi 150. do 154.).

Imajući u vidu da se iznetim navodima branioca okrivljenog, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, osporava činjenično utvrđenje i činjenični zaključak suda o nepostojanju privrednog društva „VV“ DOO ... u vreme izvršenja krivičnog dela, te da je pitanje postojanja ili nepostojanja tog privrednog društva činjenično pitanje, a ne pravno, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim, jer isti suštinski nije podnet zbog zakonskog razloga zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 1. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Štrbca delimično usvojio i ukinuo pobijane pravnosnažne presude u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka, te u tom delu spise predmeta vratio Osnovnom sudu u Šidu na ponovno odlučivanje, dok je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP odbio kao neosnovan i to na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, a u preostalom delu zahtev branioca okrivljenog je odbacio kao nedozvoljen na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                          Za  Predsednika veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                                                                       Vesko Krstajić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić