
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 528/2017
06.06.2017. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Branislava Cvetkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.1892/11 od 06.12.2016. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž br.60/17 od 20.02.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 06.06.2017. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.1892/11 od 06.12.2016. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž br.60/17 od 20.02.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K br.1892/11 od 06.12.2016. godine okrivljeni AA i okrivljeni BB oglašeni su krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje su osuđeni na novčane kazne u iznosu od po 100.000,00 dinara, koje kazne su obavezani da plate u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude i određeno da ako kazne ne budu platiti u ovom roku iste se imaju zameniti kaznama zatvora i to svakih započetih 1.000,00 dinara kazne jednim danom zatvora.
Istom presudom obavezani su okrivljeni AA i BB da plate sudu na ime troškova postupka iznos od po 41.032,27 dinara i sudu na ime paušala iznos od po 15.000,00 dinara, a okrivljeni AA i da oštećenoj VV, oštećenom GG, kao zakonskom zastupniku maloletnog oštećenog DD na ime troškova postupka plati ukupno za oboje oštećenih iznos od 95.625,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Navedenom presudom prema okrivljenom AA i okrivljenom BB izrečena je mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom i to prema okrivljenom AA za vozila „B“ kategorije a prema okrivljenom BB za vozila „F“ kategorije u trajanju od po šest meseci od pravnosnažnosti presude, a na osnovu člana 297. stav 5. u vezi člana 86. stav 1, 2, 4. i 7. KZ određeno je da se iste imaju izvršiti preko PU Leskovac SPI za okrivljenog AA i preko PU Niš SPI za okrivljenog BB, dok su oštećeni VV i maloletni oštećeni DD preko zakonskog zastupnika upućeni na građansku parnicu radi ostvarivanja prava na nadoknadu štete na osnovu člana 258. stav 4. ZKP.
Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž br.60/17 od 20.02.2017. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenog AA i okrivljenog BB, pa je presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.1892/11 od 06.12.2016. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Branislav Cvetković, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili pobijane presude preinači i donese odluku kojom se okrivljeni AA oslobađa od optužbe da je učinio krivično delo za koje se tereti.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP, pa je nakon razmatranja spisa predmeta i navoda zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA navođenjem kao razloga za podnošenje zahteva povredu zakona iz člana 439. tačka 1. KZ samo formalno označava povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP – zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, ali ne konkretizuje u čemu se ona sastoji, već suštinski u obrazloženju zahteva, osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnoj odluci, što ne predstavlja razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu.
Naime, branilac okrivljenog AA kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a suprotno utvrđenjima u napadnutim odlukama, navodi da je tokom ovog krivičnog postupka jasno utvrđeno da bi do kontakta i do izazivanja posledice došlo čak i da se okrivljeni AA kretao najvećom dozvoljenom brzinom, iz kog razloga je nesumnjivo da je uzrok saobraćajne nezgode isključivo ponašanje drugog učesnika u saobraćaju, tako da ne postoji uzročno posledična veza između ponašanja ovog okrivljenog i nastale posledice, zbog čega je trebalo primeniti član 19. KZ, jer delo za koje je okrivljeni osuđen nije krivično delo.
Kako je dakle u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno – povreda propisana članom 439. tačka 1. ZKP, a suštinski se ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva - na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Zoran Tatalović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić