Kzz 529/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 529/2015
30.06.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović, Gorana Čavline i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.A., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.A., advokata Z.T., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 843/14 od 09.02.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 30.06.2015. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.A., advokata Z.T., podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 843/14 od 09.02.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 843/14 od 09.02.2015. godine usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu K 325/14 od 23.04.2014. godine (kojom je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru od 03.05.2012. do 12.07.2012. godine), pa je ovaj okrivljeni oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, pa je, nakon što mu je uzeta kao pravilno utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset meseci na koju je osuđen presudom Višeg suda u Beogradu K 711/12 od 01.11.2012. godine, koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1289/13 od 03.02.2014. godine, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 03.05.2012. do 12.07.2012. godine, dok je žalba branioca okrivljenog D.A., odbijena kao neosnovana. Tom presudom na osnovu odredbe člana 246. stav 5. KZ od okrivljenog D.A. oduzeto je 0,40 grama opojne droge heroina, dok je isti obavezan da u korist budžetskih sredstava suda na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 159.517,68 dinara, a na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara sve u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Protiv navedene pravnosnažne presude zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.A., advokat Z.T., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje i da istovremeno odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odloži.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbi člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća shodno odredbi člana 490. ZKP, o kojoj, u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.A., advokata Z.T., je neosnovan.

Branilac okrivljenog D.A., u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je označenom pravnosnažnom presudom učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP navodima da se presuda zasniva na službenoj belešci o obaveštenju primljenom od građanina S.V. sačinjenoj od strane MUP-a RS UKP četvrto odeljenje od 03.05.2012. godine, na kom dokazu se presuda ne može zasnivati ukazivanjem da je isti pribavljen suprotno odredbi člana 504đ ZKP važećeg u vreme pribavljanja ovog dokaza.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud je u smislu odredbe člana 604. stav 1. ZKP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14) ispitao shodno odredbama ZKP (''Službeni list SRJ'' 70/01 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'' 58/04... 76/10) koji je važio u vreme pribavljanja dokaza navedenih u zahtevu, pa je našao da se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.A., ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14) koji je važio u vreme donošenja pravnosnažnih presuda.

Odredbom člana 504đ ZKP (''Službeni list SRJ'' 70/01 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'' 58/04... 76/10) koji je važio u vreme pribavljanja – sačinjavanja predmetne službene beleške o obaveštenju pribavljenom od građana i to stavom 1. propisano je da ako organi unutrašnjih poslova saznaju da se priprema ili da je učinjeno krivično delo iz člana 504a ovog zakonika, dužni su da o tome obaveste nadležnog javnog tužioca. Stavom 2. navedenog člana propisano je da javni tužilac može zahtevati da organi unutrašnjih poslova preduzmu određene mere ili radnje u datom roku i da ga o tome obaveste, dok je stavom 4. navedenog člana propisano da se iskazi i obaveštenja koja je javni tužilac prikupio u pretkrivičnom postupku mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, ali da se odluka ne može zasnivati samo na njima.

Odredbom člana 504a ZKP (''Službeni list SRJ'' 70/01 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'' 58/04... 76/10) propisano je da odredbe ove glave sadrže pojedina posebna pravila postupka za krivična dela organizovanog kriminala, korupcije i druga izuzetno teška krivična dela između ostalih i za krivično delo iz člana 246. st. 1. i 3. KZ.

Kako se iz spisa predmeta i to službene beleške MUP-a RS UKP četvrto odeljenje od 03.05.2012. godine utvrđuje da je istoga dana, dakle, 03.05.2012. godine od strane građanina S.V. po nalogu Višeg javnog tužioca u Beogradu Slobodana Nešovića uzeta službena beleška shodno odredbi člana 504đ tada važećeg ZKP, da je u istoj konstatovano da ovaj građanin nema primedbi na postupanje policijskih službenika, da mu je predmetna službena beleška predočena i da je svedok istu potpisao bez primedbi, to je, po oceni Vrhovnog kasacionog suda označena službena beleška MUP-a RS UKP od 03.05.2012. godine sačinjena u svemu u skladu sa odredbom člana 504đ ZKP (''Službeni list SRJ'' 70/01 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'' 58/04... 76/10) koji je važio u vreme pribavljanja predmetnog dokaza i na ovom dokazu – službenoj belešci o obaveštenju primljenom od građanina S.V. sačinjenoj od strane MUP-a RS UKP četvrto odeljenje od 03.05.2012. godine presuda se može zasnivati.

Sledstveno iznetom, po nalaženju ovoga suda navodi iz zahteva branioca okrivljenog da u spisu predmeta ne postoji službena beleška o postojanju usmenog naloga javnog tužioca za sprovođenje predmetne mere, da se iz spisa predmeta ne može utvrditi rok koji je tužilac ostavio organu unutrašnjih poslova za prikupljanje obaveštenja, da u sačinjenoj službenoj belešci od 03.05.2012. godine nije konstatovano kada je radnja prikupljanja obaveštenja od građanina S.V. započeta i okončana, da nije navedeno kada je o istoj obavešten javni tužilac niti da je u istoj konstatovan delovodni broj, su po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda bez uticaja na zakonito sprovedeno pribavljanje ovog dokaza, posebno imajući, pored iznetog da je podneta krivična prijava zavedena pod delovodnim brojem Ku 7937/12 (a što se utvrđuje iz spisa predmeta), a da iz podnete krivične prijave nesumnjivo proizlazi da je ista, sa svim prikupljenim dokazima sačinjena i javnom tužiocu dostavljena dana 05.05.2012. godine kada je isti, dakle, dana 05.05.2012. godine istražnom sudiji Višeg suda u Beogradu protiv tada osumnjičenog D.A. stavio zahtev za sprovođenje istrage Kt 361/12 zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ.

Istovremeno, ovaj sud ukazuje da se pravnosnažna presuda pored ovog dokaza zasniva i na drugim materijalnim dokazima, pa je očigledno da bi i bez navedene službene beleške bila doneta ista presuda.

Kod ocene ovog navoda zahteva branioca okrivljenog D.A. Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu činjenicu da je povreda krivično-procesnog zakona o kojoj je reč, sada propisana kao bitna povreda odredaba krivičnog postupka, koja može uticati na zakonitost presude samo ako se ista zasniva isključivo na nezakonitom dokazu, što konkretno nije slučaj.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                       Predsednik veća, sudija

Jelena Petković Milojković,s.r.                                                                              Zoran Tatalović,s.r.