Kzz 533/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 533/2014
05.06.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović, Nevenke Važić i Predraga Gligorjevića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.B., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.B., advokta V.L., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kv br.163/14 od 26.03.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 706/14 od 17.04.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 05.06.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.B., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kv br.163/14 od 26.03.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 706/14 od 17.04.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kv br.163/14 od 26.03.2014. godine, prema okrivljenom S.B., između ostalih, produžen je pritvor određen rešenjem istražnog sudije Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Ki br.39/13 od 26.04.2013. godine, koji mu se računa od 18.04.2013. godine kada je lišen slobode, po osnovu člana 211. stav 1. tačka 4. KZ, koji je poslednji put produžen rešenjem tog suda Kv br.874/13 od 30.12.2013. godine za još 60 dana i po tom rešenju je mogao trajati najduže do 05.03.2014. godine, s tim da je pritvor okrivljenom produžen za još 60 dana, tako da mu isti po ovom rešenju može trajati najduže do 03.05.2014. godine.

Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 706/14 od 17.04.2014. godine odbijena je kao neosnovana, između ostalih i žalba branioca okrivljenog S.B. izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kv br.163/14 od 26.03.2014. godine.

Protiv napred navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog S.B., advokat V.L., na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 2. ZKP i to zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači drugostepeno rešenje, tako što će ukinuti meru pritvora i pustiti okrivljenog S.B. da se brani sa slobode ili tako što će meru pritvora zameniti merom zabrane napuštanja stana iz člana 188. stav 1. tačka 6. i člana 208. ZKP u vezi sa članom 190. ZKP ili da drugostepeno rešenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 486. i 487. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenja zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.B. koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao osnov podnošenja zahteva navedena je povreda zakona, i to bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP koja je učinjena u prvostepenom i drugostepenom postupku.

Navedena povreda međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog koga bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, preko branioca mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a osim ovog razloga u zahtevu nije naveden nijedan drugi razlog koji bi mogao biti predmet pobijanja zakonitosti odluke u opsegu koji ZKP u članu 485. stav 4. taksativno nabraja.

Prema tome, povreda koja je predmet podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne može biti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, zbog čega je zahtev ocenjen kao nedozvoljen.

Postupajući na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.B.

Zapisničar-savetnik,                                                                                    Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                             Zoran Tatalović, s.r.