Kzz 536/2021 nezakonit dokaz; pretresanje stana i drugih prostorija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 536/2021
25.05.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Biljane Sinanović i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Borislava Stevića i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Borislava Stevića, advokata Nebojše Šarca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K. br. 130/18 od 10.12.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 241/20 od 22.12.2020. godine, u sednici veća održanoj 25.05.2021. godine, jednoglasno doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Borislava Stevića, advokata Nebojše Šarca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K. br. 130/18 od 10.12.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 241/20 od 22.12.2020. godine u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K. br. 130/18 od 10.12.2019. godine, između ostalih okrivljeni Borislav Stević oglašen je krivim da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 meseci i novčana kazna u iznosu od 50.000,00 dinara, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 04.11.2017. godine do 10.12.2019. godine, i na novčanu kaznu u određenom iznosu od 50.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude. Istom prsudom prema okrivljenom Borislavu Steviću izrečena je i mera bezbednosti odizimanje predmeta precizno navedenih u izreci prvostepene presude, a oslobođen je dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka koji padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 241/20 od 22.12.2020. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivljenog Borislava Stevića i njegovih branilaca, advokata Nebojše Šarca i advokata Biljane Dragaš i branilaca okrivljenog AA, advokata Saše Milovanovića, advokata Vladimira Jovanovića i advokata Predraga Dikića, i presuda Višeg suda u Beogradu K. br. 130/18 od 10.12.2019. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Borislava Stevića, advokat Nebojša Šarac iz razloga što su pravnosnažnim presudama, kao i postupkom koji je prethodio njihovom donošenju, povređene odredbe člana 16. u vezi člana 84. Zakonika o krivičnom postupku, s obzirom da se presude zasnivaju na nezakonitim dokazima, kao i odredbe člana 68. Zakonika o krivičnom postupku i član 33. Ustava Republike Srbije, jer je okrivljenom povređeno pravo na odbranu, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe za krivično delo iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predložio je da se izvršenje pravnosnažnih presuda odloži.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Borislava Stevića je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen, odnosno nema zakonom propisan sadržaj.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka koja se ogleda u činjenici da je pretresanje stana okrivljenog Borislava Stevića, dana 04.11.2017. godine izvršeno na nazakonit način, pa je i potvrda o privremeno oduzetim predmetima samim tim nezakonita i na istima se nisu mogle zasnivati pobijane presude. Naime, po navodima branioca, kako je zapisnik o pretresu stana i drugih prostorija sačinjen u prisustvu dva svedoka, to bi podrazumevalo da su oba svedoka bila prisutna tokom pretresanja kako stana, tako i drugih prostorija, međutim u konkretnoj situaciji jedan od svedoka, BB nije prisustvovao pretresanju podruma, te su zapisnik o pretresanju, kao i potvrda o privremeno oduzetim predmetima sačinjena nakon izvršenog pretresanja, sačinjeni protivno zakonu. Imajući u vidu da je svedok BB pred tužilaštvom i na glavnom pretresu izjavio da nije silazio u podrum, da je sve vreme bio na jednom mestu u stanu, da zapisnik koji je potpisao nije pročitao, da tokom pretresa nije ništa video jer je imao kataraktu pa slabo vidi, a naočare nije imao, to je po navodima branioca nesumnjivo reč o nezakonito sačinjenom zapisniku koji nije mogao biti korišćen kao dokaz u ovom krivičnom postupku. Samim tim što se sudske odluke ne mogu zasnivati na dokazima koji su neposredno ili posredno, sami po sebi ili načinu pribavljanja u suprotnosti sa zakonom, shodno članu 16. stav 1. ZKP, to su zapisnik o pretresanju i potvrda o privremeno oduzetim predmetima morali biti izdvojeni iz spisa, shodno članu 84. ZKP, na koji način branilac ukazuje da je zasnivanjem pobijanih presuda na ovim dokazima učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Iz spisa predmeta proizilazi da je dana 04.11.2017. godine izvršeno pretresanje stana u ulici ..., a na osnovu člana 158. stav 1. ZKP, uz saglasnost držaoca stana Borislava Stevića, a uz to pretresanju stana i drugih prostorija prisustvovali su punoletni građani, kao svedoci i to GG i VV. Istog dana o obavljenom pretresanju obavešten je sudija za prethodni postupak dostavljenim izveštajem o izvršenom pretresanju stana i drugih prostorija u ulici ..., bez naredbe od strane sudije za prethodni postupak.

Odredbom člana 158. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da službena lica policije mogu bez naredbe suda ući u stan i druge prostorije i bez prisustva svedoka preduzeti pretresanje stana i drugih prostorija ili lica koja se tu zateknu uz saglasnost držaoca stana i druge prostorije.

Dakle, kako iz zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija očigledno proizilazi da je pretresanje izvršeno na osnovu člana 158. stav 1. ZKP, uz saglasnost okrivljenog kao držaoca stana po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda pretresanje stana je izvršeno u svemu na zakonit način, a činjenica da je pretresanju stana i drugih prostorija okrivljenog Borislava Stevića prisustvovao između ostalog i svedok BB, čiji se kredibilitet dovodi u pitanje, je nevažna imajući u vidu da prisustvo svedoka nije ni bilo nužno shodno odredbi člana 158. stav 1. tačka 1) ZKP, o čemu je drugostepeni sud na strani 4. stav 5 i strani 5. stav 1, 2 i 3 dao dovoljne i jasne razloge koje Vrhovni kasacioni sud prihvata i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na te razloge upućuje.

Osporavajući dalje zakonitost dokazne radnje pretresanje stana, branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na činjenicu da je okrivljeni Borislav Stević u svom iskazu datom na glavnom pretresu izjavio da primedbu na zapisnik nije stavio, jer je bio zbunjen, na koji način po nalaženju ovog suda osporava okolnosti pod kojima je vršeno pretresanje i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima suda, te presude ovakvim navodima faktički pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 440. ZKP).

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom - član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede odredaba člana 440. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog Borislava Stevića u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Dalje u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac ukazuje da je pobijanim presudama učinjena povreda člana 33. Ustava Republike Srbije jer je okrivljenom povređeno pravo na odbranu time što je odbijen predlog za izvođenje dokaza odnosno nije po službenoj dužnosti pribavljen izveštaj Odeljenja za izvršenje krivičnih sankcija.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje i da se u slučaju člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) tog zakonika mora dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava. Kako branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti nije dostavio odluku Ustavnog suda niti Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskih prava okrivljenog, to je Vrhovni kasacioni sud našao da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu nema sadržaj propisan odredbom člana 484. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 484. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                   Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                         Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić