Kzz 540/2019 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 540/2019
06.06.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Milosavljevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 54/17 od 18.06.2018. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 221/18 od 26.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 06.06.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 54/17 od 18.06.2018. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 221/18 od 26.02.2019. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev branioca okrivljenog u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 54/18 od 18.06.2018. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, pa mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine ne učini novo krivično delo. Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećeni BB je sa imovinskopravnim zahtevom upućen na parnični postupak. Na osnovu člana 261. i 266. ZKP, okrivljeni je obavezan da oštećenom nadoknadi troškove zastupanja od strane punomoćnika u ukupnom iznosu od 60.750,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljeni je na osnovu člana 261, 262. i 264. stav 1. ZKP, obavezan da plati na ime troškova krivičnog postupka i to: sudu iznos od 8.000,00 dinara i iznos od 24.014,00 dinara Osnovnom javnom tužilaštvu u Sremskoj Mitrovici kao i da plati sudu iznos od 8.000,00 dinara na ime paušala, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 221/18 od 26.02.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Miroslav Milosavljević, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili navedene presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe na osnovu člana 423. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu i na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na nezakonitom dokazu – iskazu svedoka VV, za kojeg je njegov otac, oštećeni BB, u iskazu datom u prethodnom postupku rekao da mu je oduzeta poslovna sposobnost i da mu je on staralac, zbog čega ne može da pristupi u tužilaštvo radi davanja izjave. U vezi sa tim branilac u zahtevu navodi da je sud postupio suprotno članu 92. ZKP, kojim je određeno da svedok može biti ono lice koje može da prenese svoja saznanja i opažanja, jer je sud, s obzirom na to da je u spisima predmeta imao podatak da je navedeni svedok lišen poslovne sposobnosti i stoga nije u stanju da opaža i prenosi svoja saznanja, bio dužan da u smislu člana 131. stav 2. i člana 133. ZKP, angažuje veštaka neuropsihijatra, koji bi se izjasnio o tome da li kod ovog svedoka postoje duševne smetnje odnosno da li je sposoban da svedoči, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Odredbom člana 92. stav 1. ZKP, propisano je da svako lice koje može da prenese svoja saznanja ili opažanja u vezi sa predmetom svedočenja ima sposobnost svedočenja.

Ova odredba odnosi se na opštu sposobnost da se bude svedok koja podrazumeva mogućnost određenog lica da prenese svoja saznanja ili opažanja u vezi sa predmetom svedočenja. Dakle, ne postoje smetnje da se kao svedok ispita lice koje ima određene fizičke ili duševne nedostatke, pod uslovom da organ postupka, po svom slobodnom uverenju oceni da to lice može da prenese obaveštenja o činjenicama koje se utvrđuju u postupku. Stoga okolnost da je svedok VV lišen poslovne sposobonosti nije isključivala mogućnost da on bude ispitan u svojstvu svedoka u krivičnom postupku imajući u vidu da ovo lice, po uverenju suda, poseduje opštu sposobnost da bude svedok, a u toku postupka se nije pojavila sumnja u sposobnost ovog svedoka da prenese svoja saznanja i opažanja u vezi sa predmetom svedočenja.

Pored toga, odredba člana 131. stav 2. ZKP, predviđa samo mogućnost a ne i obavezu suda da odredi psihijatrijsko veštačenje ukoliko se pojavi sumnja u sposobnost svedoka da prenese svoja saznanja ili opažanja u vezi sa predmetom svedočenja, zbog čega su ocenjeni kao neosnovani navodi zahteva branioca okrivljenog da je sud u situaciji kada je svedok lišen poslovne sposobnosti bio dužan da odredi navedeno veštačenje.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da iskaz svedoka VV dat na glavnom pretresu nije pribavljen u suprotnosti sa odredbama člana 92. stav 1, člana 131. stav 2. i člana 132. stav 3. ZKP i isti predstavlja zakonit dokaz na kome se presuda, po odredbama Zakona o krivičnom postupku, može zasnivati.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenio kao neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je nalaz i mišljenje veštaka sudske medicine Predraga Stojanovića, nezakonit dokaz sa obrazloženjem da se veštak o povredi glave oštećenog izjašnjavao na osnovu otpusne liste od 05.10.2016. godine u kojoj takva povreda uopšte nije konstatovana, pri čemu je veštak u nalazu naveo da je šutiranje obuvenom nogom podesan način za nastanak predmetne telesne povrede, iako u spisima predmeta nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi šta je okrivljeni kritičnom prilikom imao obuveno na nogama.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva, iako ukazuje da je navedeni nalaz i mišljenje nezakonit dokaz, u suštini osporava činjenične zaključke veštaka iz ovog nalaza a samim tim i činjenično stanje utvrđeno pobijanom pravnosnažnom presudom.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac ističe i to da je pobijanim pravnosnažnim presudama povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP, navodima da je tokom postupka povređeno pravo na odbranu okrivljenog time što je bez ikakvog osnova odbijen dokazni predlog odbrane da se ispitaju dva svedoka, kojim navodima se ukazuje na povredu zakona iz člana 395. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnsno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 3) u vezi člana 395. ZKP, niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, Vrhovni kasacioni sud je zahtev branioca okrivljenog AA u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                     Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić