Kzz 561/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 561/2016
18.05.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Biljane Sinanović, Bate Cvetkovića, Radmile Dragičević- Dičić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog P.P., zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. M.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K br. 1547/10 od 06.11.2015. godine i Višeg suda u Čačku Kž br. 70/16 od 14.03.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 18.05.2016. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.P., adv. M.M. podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K br. 1547/10 od 06.11.2015. godine i Višeg suda u Čačku Kž br. 70/16 od 14.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici K br. 1547/10 od 06.11.2015. godine okrivljeni P.P. oglašen je krivim zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 2. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati sudski paušal u iznosu od 3.000,00 dinara dok će o troškovima krivičnog postupka sud odlučiti posebnim rešenjem a na osnovu člana 262. stav 2. ZKP. Okrivljeni je obavezan da na ime imovinskopravnog zahteva za naknadu štete isplati oštećenim preduzećima „M.P.“ doo iz I. iznos od 570.000,00 dinara, a preduzeću „J.i.“ DOO iz I. iznos od 103.869,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Čačku Kž br. 70/16 od 14.03.2016. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog P.P. i njegovog branioca, a prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K br. 1547/10 od 06.11.2015. godine i Višeg suda u Čačku Kž br. 70/16 od 14.03.2016. godine zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog P.P., adv. M.M., zbog povrede zakona, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine obe nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.P., adv. M.M., Republičkom javnom tužiocu, u smislu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo sednici veća nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, pa je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.P., adv. M.M., je neosnovan.

Iako se u zahtevu ne navodi konkretna povreda zakona iz člana 485. stav 4. ZKP zbog koje je okrivljenom putem branioca dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, iz obrazloženja zahteva proizilazi da je podnet zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 5. stav 1. i člana 61. stav 6. KZ. Naime, u zahtevu se ističe da se u pravnosnažnoj presudi koja je predmet zahteva radi o presuđenoj stvari budući da radnja krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 2. KZ ulazi u konstrukciju produženog krivičnog dela i predstavlja jedinstvenu celinu sa radnjom za koju je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Šidu br. 3K-752/12 od 28.08.2014. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrivici br. 2Kž1-214/14 od 07.11.2014. godine a izdržava kaznu po pravnosnažnoj presudi Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K br. 166/11 od 25.10.2012. godine.

Kako, po navodima zahteva u vreme izvršenja krivičnog dela u pitanju (tokom 2009. godine) prema odredbama Krivičnog zakona koji je važio do kraja 2009. godine nije bilo predviđeno postojanje produženog krivičnog dela nego se radilo o pravnoj konstrukciji ustanovljenoj sudskom praksom, to se sud nije mogao pozivati na odredbu člana 61. stav 6. KZ, a što je u pravnosnažnoj presudi učinio i time postupio suprotno odredbi člana 5. stav 1. KZ, ne primenjujući zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela a koji je povoljniji za okrivljenog. Po stavu branioca sva kasnije otkrivena krivična dela koja čine predmet produženog krivičnog dela, ne mogu biti predmet posebnog naknadnog utuženja, a sve zbog odredbe da se jednom licu ne može dva puta suditi za istu stvar.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane. Istim se ponavljaju navodi žalbe branioca okrivljenog izjavljene protiv prvostepene presude po osnovu identične povrede zakona, koji je drugostepeni sud ocenio kao neosnovane i za tu ocenu kao i za zauzeto pravilno pravno stanovište da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari tj. da prvostepeni sud nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, u svojoj presudi na strani 2 izneo pravilne razloge koje prihvata i ovaj sud i na njih upućuje, shodno odredbi člana 491. stav 2. ZKP.

Dakle, kako je u pravnosnažnoj presudi pravilno primenjena odredba člana 61. stav 6. Krivičnog zakona koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela a izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 72/2009 i 121/12) nakon izvršenja krivičnog dela a pre presuđenja, odredba člana 61. stav 6. nije menjana u smislu da je povoljnija za okrivljenog već upravo suprotno, to je pravilan zaključak iznet u pravnosnažnoj presudi da je sud primenom odredbe člana 61. stav 6. KZ koja je važila u vreme izvršenja krivičnog dela primenio najpovoljniji zakon za okrivljenog kada je našao da predmetno krivično delo ne ulazi u sastav produženog krivičnog dela sa krivičnim delima za koja je okrivljeni pravnosnažno osuđen presudama Osnovnog suda u Šidu K br. 752/12 od 28.08.2014. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 br. 214/14 od 07.11.2014. godine te presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K. br. 166/11 od 25.10.2012. godine, već predstavlja posebno krivično delo.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                                Nevenka Važić, s.r.