Kzz 561/2020 nedozvoljen dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 561/2020
14.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Petra Ilića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Miloša Mršovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 205/17 od 09.05.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1140/19 od 27.01.2020. godine, u sednici veća održanoj 14.07.2020. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Petra Ilića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 205/17 od 09.05.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1140/19 od 27.01.2020. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 205/17 od 09.05.2019. godine, okrivljeni Petar Ilić oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 09.03.2017. godine do 01.08.2017. godine, te mu je na osnovu člana 246. stav 7. i člana 87. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta, dok je na osnovu člana 264. stav 4. ZKP oslobođen od plaćanja troškova krivičnog postupka i sudskog paušala.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1140/19 od 27.01.2020. godine odbijena je, kako neosnovana, žalba branioca okrivljenog Petra Ilića i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K 205/17 od 09.05.2019. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog, advokat Miloš Mršović podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda zakona propisanih članom 485. stav 1. tačka 1), stav 2. i stav 4. ZKP; člana 74. stav 1. tačka 3) ZKP; člana 155. ZKP; člana 156. ZKP i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP,, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu „da usvoji podneti zahtev te pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi za izvršenje dela koje mu je stavljeno na teret ili da iste ukine u celosti i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje“.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, uz obrazloženje da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na „nedozvoljenom dokazu“ - zapisniku o izvršenom pretresanju stana i drugih prostorija 09.03.2017. godine u 18 časova, bez prisustva branioca okrivljenog, što je protivno odredbi člana 74. stav 1. tačka 3) ZKP.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su izneti navodi neosnovani. Iz spisa predmeta, upravo iz zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija MUP RS DP PU za Grad Beograd od 09.03.2017. godine, proizlazi da je navedena dokazna radnja - pretresanje stana i drugih prostorija, u ... u ulici ..., držaoca tada osumnjičenog Petra Ilića (preduzeta na osnovu naredbe Višeg suda u Beogradu Odeljenje za prethodni postupak Kpp Pov 263/17 od 07.03.2017. godine izdatoj na osnovu člana 155. i 156. ZKP, kojima je regulisano „pretresanje na osnovu naredbe“ i koju je primio pre početka pretresa, što je potvrdio svojim potpisom na naredbi osumnjičeni Petar Ilić) izvršeno pošto je osumnjičeni Petar Ilić „poučen da ima pravo da uzme advokata, odnosno branioca koji može prisustvovati pretresanju“ i nakon što se izjasnio da „ne zahteva prisustvo advokata“.

Dakle, iz napred iznetog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je navedena dokazna radnja - „pretresanje“, preduzeta zakonito, u skladu sa odredbom člana 156. stav 2. ZKP, kojom je propisano „da će se držalac ili lice iz stava 1. ovog člana poučiti da ima pravo da uzme advokata, što je i učinjeno odnosno branioca koji može prisustvovati pretresanju.

Pored toga, u vreme preduzimanja iste dokazne radnje 09.03.2017. godine od 16.30 do 18.00 sati osumnjičeni Petar Ilić nije bio zadržan niti pritvoren, to nije ni mogla biti povređena odredba člana 74. stav 1. tačka 3) ZKP na koju ukazuje odbrana. Osumnjičenom Petru Iliću je zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ, zadržavanje, u trajanju od 48 sati, određeno rešenjem MUP RS PU za Grad Beograd Kt 218/17 od 09.03.2017. godine, i isto mu se računa od 18.00 časova, kada je uhapšen, kada je i angažovao branioca - advokata Miloša Mršovića.

Nadalje, odbrana na istu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP ukazuje vezano za povredu odredbe člana 155. ZKP navodima da je naredbom Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za prethodni postupak od 07.03.2017. godine obuhvaćeno pretresanje „samo prostorije čiji je držalac osumnjičeni Ilić Petar“, ali da su službena lica, nakon pretresanja stana držaoca Petra Ilića - gde nisu pronašli ni jedan predmet koji bi ga doveo u vezu sa vršenjem ma kog krivičnog dela, radnju pretresanja izvršila u ulazu, hodniku, podrumskim prostorijama - odnosno zajedničkim delovima zgrade.

Vrhovni kasacioni sud i ove navode zahteva ocenjuje kao neosnovane, s`obzirom na to da naredba Višeg suda u Beogradu Kpp Pov 263/17 od 07.03.2017 godine upravo glasi: „Naređuje se pretresanje stana i drugih prostorija u ... u ulici ..., čiji je držalac osumnjičeni Ilić Petar ...“, što omogućava pretresanje i svih zajedničkih prostorija stambene zgrade u kojoj je stan držaoca stana – osumnjičenog Petra Ilića i to prostorija koje može da koristi i okrivljeni: hodnika, te podrumskih i tavanskih prostorija stambene zgrade, sve u smislu člana 155. stav 1. tačka 2) ZKP. Takođe treba napomenuti da i pismeni akt sačinjen prilikom preduzimanja ove dokazne radnje ima oznaku „Zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija“.

Najzad, na istu povredu - odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP se ukazuje u vezi sa povredom odredbi člana 156. ZKP navodima „da su policijski službenici predmete izvršenja krivičnog dela pronašli na tri lokacije u stambenoj zgradi i to u zajedničkim prostorijama koje su na nevešt način pokušali da podvedu pod prostorije čiji je držalac okrivljeni, minimalni uslov koji zahteva ZKP da bi se isto moglo uopšte uzeti u razmatranje je da svedoci pretresa budu makar prisutni ovom pretresanju ali svedoci nisu bili prisutni, već su, po sopstvenom kazivanju, ostali u stanu i nisu ni videli gde su predmeti pronađeni i šta je zapravo pronađeno“.

Iz predmetnog Zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija od 09.03.2017. godine proizlazi da su ovu dokaznu radnju izvršila ovlašćena službena lica MUP RS DP PU za Grad Beograd u prisustvu dva svedoka: AA i BB iz ..., da su predmetni zapisnik, bez primedbi, potpisali svi prisutni akteri: osumnjičeni Petar Ilić, ovlašćena službena lica i navedeni građani - svedoci, pri čemu su činjenice u zapisniku vezano za lokacije - mesta pronalaska pojedinih predmeta koji su tom prilikom pronađeni i od osumnjičenog oduzeti („u plafonu tavana u zgradi“; „u fioci kompjuterskog stola u hodniku ispred stana imenovanog“; „u ormariću za struju“ „u podrumskim prostorijama zgrade u kojoj se nalazi stan imenovanog“) utvrđene na osnovu iskaza svedoka ovlašćenih službenih lica MUP-a RS DPPU za grad Beograd koji su učestvovali u procesnoj radnji pretresanja stana i drugih prostorija, kao i svedoka AA i BB kao prisutnih građana.

Osporavanje samih činjeničnih zaključaka suda, do kojih je sud došao ocenom iskaza saslušanih svedoka AA i BB kao i službenih lica MUP-a predstavlja ukazivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno odredbu člana 440. ZKP koja ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP.

Dakle, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pobijane pravnosnažne presude nisu donete uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP (u vezi sa odredbom člana 74. stav 1. tačka 3) ZKP; člana 155. ZKP i člana 156. ZKP) iz kog razloga su suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljenog ocenjeni kao neosnovani.

Ukazivanje odbrane da u redovnom postupku nije pravilno cenjen nalaz veštaka kada su DNK analizom veštačeni biološki tragovi, predstavlja ukazivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno odredbu člana 440. ZKP, koja ne predstavlja, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane branioca okrivljenog.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci presude

Zapisničar-savetnik,                                                                                                    Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                                          Bata Cvetković, s,r,

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić