Kzz 570/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 570/2016
17.05.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog V.T., zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog V.T., advokata B.I. i A.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu K 1144/13 od 24.12.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 206/16 od 29.03.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 17.05.2016. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog V.T., advokata B.I. i A.I., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu K 1144/13 od 24.12.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 206/16 od 29.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu K 1144/13 od 24.12.2015. godine, okrivljeni V.T. oglašen je krivim zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci i na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, kao sporednu kaznu, koju je dužan da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku ista će biti zamenjena kaznom zatvora i to tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne biti određen jedan dan kazne zatvora. Tom presudom okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 34.519,13 dinara u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 206/16 od 29.03.2016. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Šapcu i okrivljenog V.T. izjavljena od strane branioca i presuda Osnovnog suda u Šapcu K 1144/13 od 24.12.2015. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su branioci okrivljenog V.T., advokati B.I. i A.I., zbog povrede zakona iz člana 485. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća shodno odredbi člana 490. ZKP, o kojoj, u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioce okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog V.T., advokata B.I. i A.I., je neosnovan.

Branioci okrivljenog V.T., u zahtevu ne ukazuju konkretno ni na jednu povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenom, preko branioca, a iz obrazloženja zahteva i navoda da je u odnosu na krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 233. stav 3. u vezi stava 1. KZ koje je sadržano u opisu radnji izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, po oceni Vrhovnog kasacionog suda proizilazi da zahtev podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, kako je okrivljeni V.T. izrekom pravnosnažne presude oglašen krivim da je izvršio krivično delo prevara iz člana 208. stav 4. KZ na taj način što je upotrebio lažnu ispravu, to, shodno odredbi člana 104. stav 1. KZ kojom je propisano da zastarelost krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično delo izvršeno i nije mogla nastupiti zastarelost krivičnog gonjenja u odnosu na način izvršenja krivičnog dela u pitanju, već ista može nastupiti samo ukoliko je okrivljeni oglašen krivim da je izvršio krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 233. stav 3. u vezi stava 1. KZ, što konkretno nije slučaj.

Pored toga, branioci okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navode da je sud u dokaznom postupku izveo dokaz vršenjem uvida u fotokopiju otpremnica na osnovu kojih je utvrdio da je oštećeni predao robu okrivljenom, što nije mogao, isticanjem da se na fotokopiji pismena presuda ne može zasnivati.

Ove navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, odredbom člana 139. stav 1. ZKP propisano je da ispravu po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka pribavlja organ postupka ili podnose stranke, po pravilu, u originalu.

Stavom 2. člana 139. propisano je između ostalog da ako je original isprave uništen, nestao ili ga nije moguće pribaviti, može se pribaviti kopija isprave. Dakle, ovom zakonskom odredbom nije isključena mogućnost da pismena koja imaju značaj dokaza budu podneta u fotokopiji pod uslovom propisanim odredbom člana 139. stav 1. ZKP pri čemu se autentičnost i verodostojnost takvih isprava, ukoliko postoji sumnja u njihovu autentičnost može proveriti ostalim dokazima koji su sudu bili na raspolaganju.

Stoga Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode iz zahteva branilaca okrivljenog da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Navodima iz zahteva branilaca okrivljenog da sud nije utvrdio prikazivanjem kojih lažnih činjenica je okrivljeni oštećenog doveo u zabludu, te da se iz iskaza oštećenog R.J., vezano za Ugovor o poslovnoj saradnji zaključenog između Preduzeća JR DOO P. P. i Preduzeća ''E.N.'' d.o.o. N.S. jasno zaključuje da oštećeni, odnosno njegovo preduzeće nisu predali nikakvu robu niti novac okrivljenom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda proizilazi da se osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom, a potvrđeno drugostepenom presudom u pogledu učešća ovog okrivljenog u izvršenju krivičnog dela u pitanju.

Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni, preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni kasacioni sud se u ove navode zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog V.T., nije upuštao.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                      Dragiša Đorđević,s.r.