Kzz 582/2014 zabrana prekoračenja na gore

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 582/2014
10.06.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.D., zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata N.O., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K broj 1576/13 od 04.09.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 broj 3615/13 od 11.02.2014. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 490. ZKP-a dana 10.06.2014. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.D., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K broj 1576/13 od 04.09.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 broj 3615/13 od 11.02.2014. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 10. ZKP-a, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu K broj 1576/13 od 04.09.2013. godine okrivljeni S.D. oglašen je krivim zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ-a za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara i oštećenoj S.D. na ime troškova krivičnog postupka iznos od 27.500,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećena S.D. je za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahteva upućena na parnicu u smislu člana 206. stav 2. ZKP-a.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 broj 3615/13 od 11.02.2014. godine usvajanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Nišu preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kazni tako što je drugostepeni sud okrivljenog S.D. za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ-a, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude, te je istovremeno određeno da će se ova kazna, ako je okrivljeni ne plati u ostavljenom roku, zameniti kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv ovih presuda branilac okrivljenog, advokat N.O. blagovremeno je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. u vezi stava 2. ZKP-a, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje Apelacionom sudu u Nišu po žalbama izjavljenim na presudu Osnovnog suda u Nišu K broj 1576/13 od 04.09.2013. godine.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, nalazeći da prisustvo javnog tužioca i branioca okrivljenog ne bi bilo od značaja za donošenje odluke, pa iste nije obavestio o sednici veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP-a.

Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a, na kojoj je razmotrio spise predmeta uz primenu člana 604. ZKP-a, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je drugostepeni sud usvajanjem žalbe nadležnog javnog tužioca preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni, tako što je okrivljenog za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ-a za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim osudio na novčanu kaznu u navedenom iznosu, na koji način je, prema navodima zahteva, načinio „preinačenje na gore“ na štetu okrivljenog, s`obzirom na to da je nakon ukidanja prvobitne prvostepene presude po žalbi izjavljenoj u korist okrivljenog u ponovnom postupku odlukom o kazni okrivljenog doveo u nepovoljniji položaj, iako i dalje stoje svi razlozi koji su doveli do usvajanja žalbe branioca okrivljenog koju je izjavio protiv ranije prvostepene presude.

Iznete navode branioca okrivljenog kojima se drugostepena presuda suštinski pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10. u vezi člana 453. ZKP-a koja povreda predstavlja razlog propisan članom 485. stav 4. ZKP-a zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je ranijom prvostepenom presudom Osnovnog suda u Nišu K broj 1881/10 od 12.10.2011. godine okrivljeni S.D. oglašen krivim za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ-a za koje mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo, koja presuda je uvaženjem žalbe branioca okrivljenog S.D. ukinuta rešenjem Apelacionog suda u Nišu Kž1 broj 1661/12 od 31.05.2013. godine, te su spisi predmeta vraćeni prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku okrivljeni je presudom Osnovnog suda u Nišu K 1576/13 od 04.09.2013. godine oglašen krivim za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ-a za koje mu je izrečena uslovna osuda, pod istim uslovima kao u ranije donetoj prvostepenoj presudi, nakon čega je Apelacioni sud u Nišu doneo presudu kojom je usvojio žalbu Osnovnog javnog tužioca u Nišu i preinačio prvostepenu presudu samo u pogledu odluke o kazni tako što je okrivljenog za navedeno krivično delo osudio na novčanu kaznu u određenom iznosu, dok je žalbu branioca okrivljenog odbio kao neosnovanu, a prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Naime, odredbom člana 453. ZKP-a propisano je da se presuda ne sme izmeniti na štetu okrivljenog u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog.

U konkretnom slučaju protiv ranije donete prvostepene presude javni tužilac je izjavio žalbu zbog odluke o kazni, a ova presuda je uvaženjem žalbe branioca okrivljenog ukinuta, pa je žalba javnog tužioca ocenjena kao bespredmetna.

U ponovnom postupku, na glavnom pretresu, prvostepeni sud u ovoj situaciji, nije vezan zabranom preinačenja na gore u pogledu dela presude koji je pobijan žalbom na štetu okrivljenog, pa je i drugostepeni sud ovlašćen da u postupku po izjavljenim žalbama, odlučujući o žalbi javnog tužioca izjavljenoj u istom obimu - zbog odluke o kazni, preinači prvostepenu presudu usvajanjem te žalbe i odlukom na štetu okrivljenog samo u pogledu krivične sankcije.

Procesnu situaciju kada drugostepeni sud o žalbi javnog tužioca nije meritorno odlučio jer je prvostepena presuda ukinuta po žalbi izjavljenoj u korist okrivljenog, treba razlikovati od procesne situacije kada je žalba javnog tužioca odbačena ili odbijena i tada se smatra da je izjavljena samo žalba u korist okrivljenog i sud je ovde vezan zabranom preinačenja na gore u odnosu na pravnu ocenu i odluku o krivičnoj sankciji.

Iz iznetih razloga, zahtev branioca okrivljenog u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10. u vezi člana 453. ZKP-a, se ocenjuje kao neosnovan.

Nadalje, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da prvostepeni sud nakon ukidanja prethodne prvostepene presude nije otklonio ni jednu povredu odredaba krivičnog postupka na koju je ukazano rešenjem Apelacionog suda u Nišu Kž1 661/12 od 31.05.2013. godine kojom je ukinuta prethodna prvostepena presuda, već je bez izvođenja bilo kojih dokaza i bez utvrđivanja novih činjenica posle samo jednog održanog ročišta za glavni pretres i čitanja ranije izvedenih dokaza ponovo doneo identičnu presudu, kojim navodima se, po nalaženju ovoga suda prvostepena presuda pobija zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 462. stav 3. ZKP-a, koja nije razlog iz člana 485. stav 4. ZKP-a zbog koje okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu ocenjen kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP-a i člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                              Predsednik veća-sudija,

Vesna Veselinović, s.r.                                                                                          Janko Lazarević, s.r.