Kzz 59/10 - povrede krivičnog zakona - zabrana preinačenja na gore

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 59/10
12.05.2010. godina
Beograd

U IME NARODA

 

            Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Anđelke Stanković, Ljubice Knežević-Tomašev, Veska Krstajića i Mirjane Ivić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. L.D, zbog krivičnog dela iz člana 326. stav 1. Krivičnog zakonika (''Sl. list FNRJ'' 13/51, 30/59) i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz.43/08 od 20.10.2009. godine, podignutom protiv pravnosnažne presude Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 13.12.1971. godine, u sednici veća održanoj 12.05.2010. godine, doneo je

P R E S U D U

 

            UTVRĐUJE SE da je zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz.43/08 od 20.10.2009. godine OSNOVAN, pa se, samo u pogledu odluke o kazni, PREINAČUJE pravnosnažna presuda Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 13.12.1971. godine, u delu izreke kojim je ostavljena na snazi pravnosnažna presuda Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 21.04.1962. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud okr. L.D. zadržava kao pravilno utvrđene pojedinačne kazne strogog zatvora iz navedene presude i to: 3-tri godine za krivično delo davanje mita iz člana 326. stav 1. KZ (tačka 5 izreke), 4-četiri godine za krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 306. stav 3. KZ (tačka 5 izreke) i 1-jednu godinu za krivično delo davanje mita iz člana 326. stav 1. KZ (tačka 6 izreke), dok za krivično delo prevare iz člana 258. stav 2. KZ (tačka 5 izreke) uzima kao utvrđenu kaznu strogog zatvora u trajanju od 6-šest godina, po pravnosnažnom rešenju Vrhovnog suda Srbije – Odeljenje u Novom Sadu, Kzz ... od 18.03.1968. godine, pa okr. L.D. OSUĐUJE na jedinstvenu kaznu strogog zatvora u trajanju od 9-devet godina, u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 10.06.1961. do 28.03.1968. godine.

O b r a z l o ž e nj e

 

            Pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 13.12.1971. godine, u prvom stavu, stavljena je van snage presuda Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 21.04.1962. godine, u pogledu petooptuženog L.D, zbog krivičnog dela prevare iz člana 258. stav 2. KZ opisanog u tačci 23, kao i u pogledu kazne za to delo i jedinstvene kazne, a s obzirom na utvrđene kazne u trajanju od tri godine strogog zatvora za delo iz člana 326. stav 1. KZ (tačka 5 izreke), četiri godine strogog zatvora za delo iz člana 306. stav 3. KZ (tačka 5 izreke), osam godina strogog zatvora za delo iz člana 258. stav 2. KZ (tačka 5 izreke) i jedne godine strogog zatvora za delo iz člana 326. stav 1. KZ (tačka 6 izreke), opt. L.D. je osuđen na jedinstvenu kaznu strogog zatvora od 11 godina. Drugim stavom izreke te presude prema opt. L.D. odbijena je optužba za krivično delo iz člana 258. stav 2. KZ (tačka 23 izreke), usled odustanka javnog tužioca od daljeg krivičnog gonjenja.

            Republički javni tužilac podigao je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz.43/08 od 20.10.2009. godine, protiv pravnosnažne presude Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 13.12.1971. godine, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 334. stav 1. tačka 10. i povrede odredbe člana 348. Zakonika o krivičnom postupku (''Sl. list FNRJ'' 40/53, 4/57, 52/59, 30/62; ''Sl. list SFRJ'' 12/65, 23/67, 50/67, 25/68 i 54/70) koje su učinjene na štetu okr. L.D, sa predlogom da se zahtev uvaži kao osnovan i na osnovu člana 425. stav 1. ZKP, ukine navedena pravnosnažna presuda u prvom stavu tačke 2 izreke presude i u tom delu predmet vrati na ponovnu odluku prvostepenom sudu.

            Vrhovni kasacioni sud je, pošto je postupljeno u smislu člana 422. stav 2. i 3. ZKP, održao sednicu veća u prisustvu zamenika Republičkog javnog tužioca O.M, na kojoj je sudija izvestilac izneo stanje u spisima ovog predmeta i sadržinu podnetog zahteva. Nakon toga, prisutni zamenik Republičkog javnog tužioca izjavila je da menja navode zahteva za zaštitu zakonitosti i precizira datum presude K...., tako što umesto datuma 13.09.1971. godine treba da stoji 13.12.1971. godine, kao i u pogledu osnova po kojima je zahtev podnet tako što izostavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 334. stav 1. tačka 10. ranije važećeg ZKP, a ostaje kod istaknute povrede iz člana 348. istog ZKP, a zatim menja i predlog – da Vrhovni kasacioni sud uvaži zahtev i na osnovu člana 425. stav 1. ZKP preinači presudu K.... od 13.12.1971. godine u pogledu dela izreke kojim se ranija pravnosnažna presuda K.... od 21.04.1962. godine ostavlja na snazi, a u pogledu pojedinačnih kazni i u pogledu jedinstvene kazne zatvora.

            Imajući u vidu odredbu člana 423. stav 1. ZKP, prema kojoj se sud, prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti, mora ograničiti samo na ispitivanje povreda zakona na koje se javni tužilac poziva u svom zahtevu, Vrhovni kasacioni sud je ocenio navode podnetog zahteva pri kojima je zamenik Republičkog javnog tužioca ostao na sednici veća kao i izmene i predlog dat na sednici, pa je našao:

            Osnovano se u zahtevu za za zaštitu zakonitosti ukazuje da je presudom Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 13.12.1971. godine povređena odredba člana 348. tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku.

            Naime, iz spisa predmeta se utvrđuje da je presudom Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 21.04.1962. godine okr. L.D. oglašen krivim zbog izvršenja dva krivična dela davanja mita iz člana 326. stav 1. tada važećeg Krivičnog zakonika, dva krivična dela prevare iz člana 258. istog zakonika i krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 306. stav 3. istog zakonika i osuđen na jedinstvenu kaznu strogog zatvora u trajanju od 15 godina, da mu je odlukom predsednika Republike broj ... od 28.11.1967. godine jedinstvena kazna zatvora snižena na 10 godina strogog zatvora, te da mu je rešenjem Vrhovnog suda Srbije – Odeljenje u Novom Sadu Kzz ... od 18.03.1968. godine, za krivično delo prevare iz člana 258. stav 2. KZ (tačka 5 izreke) ublažena kazna sa 8 na 6 godina strogog zatvora, a zatim ublažena i jedinstvena kazna na 9 godina strogog zatvora. Iz spisa predmeta se dalje utvrđuje da je po zahtevu okr. L.D. dozvoljeno ponavljanje krivičnog postupka u odnosu na krivično delo prevare iz člana 258. stav 2. KZ (tačka 23 izreke). U ponovljenom postupku Okružni sud u Novom Sadu je presudom K.... od 13.12.1971. godine u odnosu na to krivično delo stavio van snage presudu K.... od 21.04.1962. godine i za to delo prema okrivljenom odbio optužbu usled odustanka javnog tužioca od daljeg krivičnog gonjenja, dok je za preostala krivična dela pomenutu presudu ostavio na snazi. Pri tome, uzete su kao utvrđene pojedinačne kazne strogog zatvora za preostala krivična dela i to: 3 godine za krivično delo iz člana 326. stav 1. KZ (tačka 5 izreke), 4 godine za krivično delo iz člana 306. stav 3. KZ (tačka 5 izreke), 8 godina za krivično delo iz člana 258. stav 2. KZ (tačka 5 izreke) i 1 godina za krivično delo iz člana 326. stav 1. KZ (tačka 6 izreke), pa je okr. L.D. osuđen na jedinstvenu kaznu strogog zatvora od 11 godina.

            Međutim, imajući u vidu da je pravnosnažnim rešenjem Vrhovnog suda Srbije – Odeljenje u Novom Sadu, Kzz ... od 18.03.1968. godine, kazna strogog zatvora od 8 godina za krivično delo prevare iz člana 258. stav 2. KZ (tačka 5 izreke) ublažena na 6 godina, to Okružni sud u Novom Sadu nije mogao uzeti kao utvrđenu kaznu strogog zatvora u trajanju od 8 godina jer je ta kazna nepostojeća, odnosno zamenjena je kaznom strogog zatvora u trajanju od 6 godina. Osim toga, prilikom izricanja jedinstvene kazne, okrivljeni, povodom dozvoljenog ponavljanja postupka, nije mogao biti osuđen na kaznu strogog zatvora u trajanju dužem od 9 godina, na koju kaznu je bio osuđen navedenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije – Odeljenja u Novom Sadu.

            Prema tome, osudom okr. L.D. u ponovljenom postupku, na kaznu strogog zatvora u dužem trajanju od one na koju je osuđen pravnosnažnom odlukom, Okružni sud u Novom Sadu povredio je princip zabrane reformatio in peius iz člana 348. tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku (član 382. sada važećeg Zakonika o krivičnom postupku) i time povredio krivični zakon na štetu okrivljenog, odnosno prekoračio ovlašćenje koje ima po zakonu kod odmeravanja kazne – član 343. stav 1. tačka 5. tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku (član 369. stav 1. tačka 5. sada važećeg Zakonika o krivičnom postupku).

            Otklanjajući učinjenu povredu zakona, Vrhovni kasacioni sud je, uvaženjem izmenjenog zahteva i predloga Republičkog javnog tužioca, preinačio pravnosnažnu presudu Okružnog suda u Novom Sadu K.... od 13.12.1971. godine i, na osnovu odredaba člana 32, 30. stav 1. i člana 90. stav 1. Zakona o uređenju sudova (''Sl. glasnik RS'' broj 116 od 22.12.2008. godine) i odredaba člana 24. stav 7. ZKP i člana 425. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                       Predsednik veća

                                                                                                                sudija

 

Dragana Vuksanović,s.r.                                                  Nevenka Važić,s.r.