Kzz 59/2024 prekoračenje optužbe; nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 59/2024
31.01.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dubravke Damjanović, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Violete Bojović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K br.839/20 od 09.08.2022. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.364/22 od 08.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 31. januara 2024. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Violete Bojović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K br.839/20 od 09.08.2022. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.364/22 od 08.11.2023. godine u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 9) Zakonika o krivičnom postupku, te iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K br.839/20 od 09.08.2022. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, za koje delo mu je primenom odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.

Istom presudom, na osnovu člana 87. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta, bliže navedenih u izreci prvostepene presude.

Na osnovu odredaba članova 261. i 264. ZKP, okrivljeni je obavezan da sudu naknadi troškove krivičnog postupka – paušala u iznosu od 10.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.364/22 od 08.11.2023. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K br.839/20 od 09.08.2022. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Violeta Bojović, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i tačka 9) ZKP, te iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, kao i zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 9) ZKP i iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je donošenjem nižestepenih presuda povređeno načelo „ne bis in idem“, jer se u pogledu dela optužbe radi o pravnosnažno presuđenoj stvari. S tim u vezi, u zahtevu se ističe da je rešenjem Osnovnom javnog tužilaštva u Kragujevcu Kt br.284/20 od 25.12.2020. godine odbačena krivična prijava protiv okrivljenog za krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. KZ, pa kako je činjenični opis u tom rešenju identičan činjeničnom opisu prvostepene presude, to prema stavu branioca iz navedenog proizilazi da je okrivljeni oglašen krivim za krivično delo za koje je već pravnosnažno odlučeno navedenim rešenjem.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, iste navode branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, pa kako je Viši sud u Kragujevcu kao drugostepeni, ove navode ocenio neosnovanim i u svojoj, odluci na strani 5 stav četvrti i peti i strani 6 stav prvi, o tome izneo jasne i dovoljne razloge, koje Vrhovni sud u svemu prihvata kao pravilne, to na ove razloge i upućuje u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP.

Neosnovano se zahtevom branioca okrivljenog ističe i da je nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP. S tim u vezi, u zahtevu se navodi da je prvostepenom presudom prekoračena optužba, na taj način što je prvostepeni sud samoinicijativno izmenio vreme izvršenja krivičnog dela koje je okrivljenom stavljeno na teret, i to sa 2018. godine na 2019. godinu, kao i datume u pogledu oduzimanja vozila okrivljenog, a na koji način je povredio objektivni identitet optužbe, na štetu okrivljenog.

Suprotno izloženim navodima zahteva, po oceni ovoga suda, pobijanom pravnosnažnom presudom nije prekoračena optužba, obzirom da je prvostepeni sud ovlašćen da u granicama utvrđenog činjeničnog stanja izmeni dispozitiv optužnog akta, a što je prvostepeni sud u konkretnom slučaju i učinio, oglasivši okrivljenog krivim za vremenski period za koji je utvrdio da postoje dokazi za izvršenje krivičnog dela.

Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumeva izmenu činjeničnog opisa dela koji je dat u optužnom aktu dodavanjem nove radnje izvršenja, odnosno veće kriminalne volje okrivljenog, na koji način se pogoršava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije, pa kako se u konkretnom slučaju pravnosnažna presuda odnosi na isto lice – na okrivljenog AA, i na isto krivično delo – produženo krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, imajući u vidu i da je prvostepeni sud iz izreke presude izostavio pojedine radnje iz optužnog akta, dakle da je optužni akt izmenio u korist okrivljenog, pri čemu je činjenični opis u izreci prvostepene presude ostao u granicama činjeničnog opisa iz optužbe, odnosno u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima se optužni akt zasniva. Okrivljeni ni na koji način nije doveden u nepovoljniji krivično –procesni položaj, to su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz članan 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Neosnovani su i navodi zahteva kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

U vezi sa ovom povredom zakona, u podnetom zahtevu se ističe da su ovlašćena službena lica PU Kragujevac kritičnom prilikom izvršila pregled vozila okrivljenog, nakon čega su mu oduzeli vozilo uz potvrdu o oduzetim predmetima, ali da u spisima predmeta ne postoji dokaz da su policijski službenici o preduzimanju ovih mera obavestili javnog tužioca u roku do 24 sata, u smislu odredbe člana 286. stav 4. ZKP, a što prema stavu branioca celokupno postupanje ovlašćenih službenih lica PU Kragujevac i sve dokaze pribavljene od strane istih – potvrde o oduzetim predmetima i zapisnike o veštačenjima obavljenim od strane forenzičara PU Kragujevac, čini nezakonitim.

Vrhovni sud je i ove navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio neosnovanim.

Ovog stoga što je branilac okrivljenog identične navode isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, pa kako je drugostepeni sud u svojoj odluci ove navode ocenio neosnovnaim i o tome na strani 3 stav drugi svoje odluke izneo jasne i dovoljne razloge, koje ovaj sud u svemu prihvata kao pravilne, to na ove razloge u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP i upućuje. I po oceni ovoga suda, predmetni zapisnici o veštačenju, kao i potvrde o oduzetim predmetima predstavljaju zakonite dokaze, obzirom da je policija u smislu odredbe člana 286. stav 1. ZKP dužna da preduzme potrebne mere u cilju pronalaska učinioca krivičnih dela, te da otkriju i obezbede tragove krivičnog dela i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz, a što su i učinili u konkretnom slučaju. Pri tome, okolnost da o preduzimanju ovih mera i radnji policija odmah, a najkasnije u roku od 24 časa nakon njihovog preduzimanja, nije obavestila javnog tužioca, nije od uticaja na zakonitost izvedenog dokaza, jer u postupku nije došla u pitanje rukovodeća uloga javnog tužioca u predistražnom postupku.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog i u ovom delu ocenjen je neosnovanim.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u delu kojim ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, odbačen je kao nedozvoljen.

Naime, branilac u uvodu zahteva samo formalno ističe navedenu povredu zakona, a u obrazloženju ne navodi u čemu se ona sastoji, odnosno na koji način je nižestepenim presudama učinjena povreda krivičnog zakona po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, već u suštini branilac s tim u vezi, iznosi svoje tumačenje kritičnog događaja i izvodi sopstveni zaključak da radnje koje su okrivljenom stavljene na teret ne predstavljaju krivično delo, već eventualno prekršaj, uz zaključak da „zamena motora na vozilu i upotreba vozila sa zamenjenim motorom ne predstavlja krivično delo falsifikovanje isprave“, a što u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca.

Sa svega izloženog, a osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                       Dubravka Damjanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić