Kzz 606/2025 2.4.1.8.6; 2.4.1.21.2.3.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 606/2025
15.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Milene Rašić i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr. odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokata Rešada Plojovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Sjenici Kpp 4/25 od 03.02.2025. godine i Kv 6/25 od 14.02.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 15.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokata Rešada Plojovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Sjenici Kpp 4/25 od 03.02.2025. godine i Kv 6/25 od 14.02.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Sjenici Kpp 4/25 od 03.02.2025. godine, u stavu prvom, odbijen je, kao neosnovan, predlog branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, za ukidanje pritvora određenog rešenjem Osnovnog suda u Sjenici Kpp 4/25 od 07.01.2025. godine, a u stavu drugom, usvojen je predlog OJT u Novom Pazaru, Odeljenje u Sjenici Kt 1/25 od 03.02.2025. godine za produženje pritvora, pa je prema okrivljenima AA, BB, VV i GG, na osnovu odredbe člana 211. stav 1. tačka 2) u vezi člana 214. stav 2. ZKP, produžen pritvor, za 30 (trideset) dana i isti po navedenom rešenju može trajati najduže do 05.03.2025. godine.

Rešenjem Osnovnog suda u Sjenici Kv 6/25 od 14.02.2025. godine usvojena je žalba branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG izjavljena protiv prvostepenog rešenja, pa je isto preinačeno tako što se pritvor koji je prema okrivljenima produžen za 30 dana, rešenjem Osnovnog suda u Sjenici Kpp 4/25 od 03.02.2025. godine, menja merom zabrane prilaženja, sastajanja ili komuniciranja sa određenim licem, pa je zabranjeno okrivljenima prilaženje, sastajanje i komunikacija sa svedocima DD, ĐĐ i EE i merom zabrane napuštanja stana, pa je okrivljenima zabranjeno napuštanje stana bez odobrenja Osnovnog suda u Sjenici, s tim što će primenu navedenih mera vršiti PS Sjenica i iste će trajati dok za to postoji potreba i upozoreni su okrivljeni da će im, ukoliko ne budu poštovali izrečene mere, ponovo biti određen pritvor radi nesmetanog vođenja postupka. Istim rešenjem naređeno je da se okrivljeni odmah po prijemu rešenja puste iz pritvora.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokat Rešad Plojović, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP, povreda krivičnog zakona iz člana 439. ZKP i povrede odredbe člana 440. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan i delimično ili u celini ukine pobijana rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da ista u celini ili delimično preinači i stavi ih van snage i okrivljene odmah pusti na slobodu.

Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisano je, da zbog povreda ovog zakonika (član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4.) učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim – drugostepenim sudom, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek.

Branilac okrivljenih kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. ZKP, koju u obrazloženju rešenja konkretizuje navodima kojima osporava postojanje krivičnih dela za koja se okrivljeni terete, iz čega proizilazi da je zahtev u ovom delu podnet zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca. Pored ovoga branilac kao razlog podnošenja zahteva navodi i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP i povredu odredbe člana 440. ZKP.

Odredbom člana 439. tačka 1) ZKP propisano je da navedena povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povređen u pitanju da li je delo za koje se optuženi goni krivično delo.

Iz citirane odredbe proizilazi da se navedena povreda zakona može ostvariti samo kroz pravnosnažnu presudu kojom se odlučuje o postojanju krivičnog dela i krivici okrivljenog, a ne rešenjem o pritvoru, koje predstavlja procesnu odluku, kojom se odlučuje o postojanju osnova sumnje da je neko lice izvršilo krivično delo i ispunjenosti uslova za njegovo zadržavanje u pritvoru.

Odredbom člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP propisano je da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne može zasnivati, osim ako je, s obzirom na druge dokaze očigledno da bi i bez tog dokaza bila doneta ista presuda.

Iz citirane odredbe proizilazi da se navedena povreda zakona odnosi na procesnu situaciju kada je nedozvoljen dokaz korišćen prilikom donošenja presude odnosno rešenja koje se izjednačava sa presudom.

Shodno navedenom, a kako je u konkretnom slučaju, zahtev za zaštitu zakonitosti, kao vanredni pravni lek podnet protiv rešenja kojim se odlučuje o meri pritvora, koje po oceni Vrhovnog suda, ne predstavlja pravnosnažnu odluku, kojom mogu biti učinjene povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 439. tačka 1) ZKP, dok u preostalom delu zahteva navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povredu odredbe člana 440. ZKP, koje prema odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nisu dozvoljeni razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog, preko branioca, to je ovaj sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, ocenio nedozvoljenim i isti odbacio.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević s.r.                                                                                                             Svetlana Tomić Jokić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković