
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 609/2016
24.05.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. M.K., zbog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog advokata Đ.Č. i A.S., podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K 7/14 od 21.10.2015. godine i Višeg suda u Čačku Kž 13/16 od 11.02.2016. godine, u sednici veća održanoj 24.05.2016. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.K., adv. Đ.Č., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K 7/14 od 21.10.2015. godine i Višeg suda u Čačku Kž 13/16 od 11.02.2016. godine, dok se zahtev branioca adv. A.S., podnet protiv navedenih presuda ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku K 7/14 od 21.10.2015. godine, okr. M.K. oglašen je krivim zbog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. KZ, za koje delo mu je izrečena uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, Viši sud u Čačku je presudom Kž 13/16 od 11.02.2016. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
Protiv navedenih prvnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti podneli su:
- branilac okrivljenog adv. Đ.Č., zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud obe presude ukine ili preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe;
- branilac okrivljenog adv. A.S., zbog povrede odredaba člana 438. stav 1. tačka 11. i stav 2. tačka 2. i 3. i člana 440. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, ove presude preinači i okrivljenog oslobodi od odgovornosti ili da obe presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Nakon što je Republičkom javnom tužiocu dostavio zahteve za zaštitu zakonistosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioce, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.
Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je našao da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv.Đ.Č. neosnovan a da je zahtev branioca adv. A.S. nedozvoljen.
Iako branilac okrivljenog adv. Đ.Č. zahtev podnosi zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. ZKP, u zahtevu ne opredeljuje konkretnu povredu zakona koja, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.
Međutim, obrazloženjem zahteva i navodima da iz izreke prvostepene presude ne proizilazi da je okrivljeni izvršio neko krivično delo odnosno da u njegovim radnjama nema elemenata krivičnog dela za koje je oglašen krivim, jer je za postojanje predmetnog krivičnog dela potrebno da okrivljeni preduzme neku aktivnu radnju da bi organ bio doveden u zabludu, a to se iz izreke presude, prema navodima zahteva ne vidi, branilac u suštini ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda neosnovano branilac adv. Đ.Č. ukazuje na povedu zakona po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo - član 439. tačka 1. ZKP. Naime, izreka prvostepene presude sadrži sva bitna obeležja krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. KZ i to kako subjektivne tako i objektivne elemente tog dela, a naime da je okrivljeni prikrio činjenicu pred nadležnim organom u Službi za katastar nepokretnosti da on nije vlasnik sporne nepokretnosti koju je prodao M.M., te je na taj način doveo postupajući nadležni organ u Službi za katastar nepokretnosti u zabludu u pogledu vlasništva, na osnovu čega je dozvoljena promena stanja u listu nepokretnosti. Za postojanje krivičnog dela iz člana 358. KZ neophodno je da lice dovođenjem u zalbudu navede nadležni organ da u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi overi što god neistinito što može da služi kao dokaz u pravnom saobraćaju. Imajući u vidu detaljno opisane radnje okrivljenog u izreci prvostepene presude u vezi sa načinom na koje je okrivljeni doveo u zabludu nadležni organ u Službi za katastar i naveo ga da u listu nepokretnosti izvrši promenu nosioca prava vlasništva, što je i hteo i pri tome bio svestan da je njegovo delo zabranjeno, time je, ostvario sva bitna obeležja krivičnog dela za koje je i oglašen krivim.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog adv. Đ.Č. ocenio neosnovanim.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, propisano je da okrivljeni, preko branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti ukoliko je u prvostepenom i postupku pred žalbenim sudom povređen zakon i to član 74. član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog, adv. A.S. zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je zbog povrede odredaba člana 438. stav 1. tačka 11. i stav 2. tačka 2. i 3. ZKP i člana 440. ZKP odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, navedene povrede zakona kao i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca adv. A.S. ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 491. stav 1., u odnosu na zahtev branioca adv. Đ.Č. i odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, u odnosu na zahtev branioca adv. A.S., odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović,s.r. Dragiša Đorđević,s.r.