Kzz 611/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 611/2016
24.05.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. S.M., zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 566/16 od 16.05.2016. godine, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 917/13 od 16.06.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 841/15 od 06.10.2015. godine, u sednici veća održanoj 24.05.2016. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 566/16 od 16.05.2016. godine kao osnovan i UTVRĐUJE da je pravnosnažnim presudama Višeg suda u Beogradu K 917/13 od 16.06.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 841/15 od 06.10.2015. godine povređen zakon – član 438. stav 2. tačka 2. i član 439. tačka 2. ZKP, u korist okrivljenog S.M.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 917/13 od 16.06.2015. godine okr. S.M. oglašen je krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine.

Odlučujući o žalbama Višeg javnog tužioca u Beogradu i branioca okrivljenog, Apelacioni sud u Beogradu je presudom Kž1 841/15 od 06.10.2015. godine odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz 566/16 od 16.05.2016. godine, zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP i to bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji kao osnovan i utvrdi da su prvostepenom i drugostepenom presudom učinjene navedene povrede te da je povređen zakon u korist okrivljenog S.M.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio braniocu okrivljenog, adv. M.D., Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Osnovano javni tužilac u podnetom zahtevu ukazuje da je prvostepenom presudom povređen zakon u smislu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP i to član 438. stav 2. tačka 2. ZKP, jer su razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni, kao i povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP jer je sud na osnovu pravilno utrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak u pogledu pravne kvalifikacije dela, a kako je drugostepeni sud potvrdio prvostepenu presudu, to su iste povrede zakona učinjene i drugostepenom presudom.

Naime, okr. S.M. optužnicom Višeg javnog tužilaštva u Beogrdu Kto 49/13 od 10.12.2013. godine, stavljeno je na teret izvršenje krivičnog dela ubistvo o u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ, zbog postojanja opravdane sumnje da je dana 14.10.2013. godine u 01,35 časova u B., u dvorištu kuće broj ..., u ulici ..., sa umišljajem započeo sa lišenjem života S.H. pri čemu je mogao da shvati značaj svog dela, upravlja svojim postupcima, bio svestan svog dela, njegove protivpravnosti i hteo njegovo izvršenje i to tako što je šiljkom i oštricom mehaničkog oruđa u više navrata zamahnuo, ubadao oštećenu u predelu vrata i glave i naneo joj teške telesne povrede opasne po život – četiri ubodine i jednu probodinu mekih tkiva u predelu zadnje strane donjeg dela glave i zadnje strane vrata.

Viši sud u Beogradu je opisane radnje okrivljenog kvalifikovao kao krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. KZ, za koje delo je okrivljenog oglasio krivim i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dve godine. S tim u vezi prvostepeni sud je u razlozima presude vezanim za pravnu kvalifikaciju radnje okrivljenog naveo da ni iz jednog dokaza ne proizilazi da je okrivljeni pokušao da ubije oštećenu, već da je želeo da je povredi, a u prilog tome idu i činjenica da je koristio nož za hleb, reckast i bez vrha.

Nasuprot ovakvom zaključku prvostepenog suda, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz svih izvedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da je umišljaj okrivljenog bio upravljen na lišenje života oštećene. Na to ukazuje pre svega činjenica da je okrivljeni oštećenoj sredstvom podobnim da telo teško povredi – nožem (pri čemu je irelevantno da se radi o nožu za hleb) naneo četiri ubodine i jednu probodinu u predelu glave i vrata.

Prema nalazu i mišljenju veštaka dr B.A., ovih pet povreda, u vreme nanošenja i skupa procenjeno, predstavljale su tešku i po život opasnu telesnu povredu, a smrtni ishod sprečen je blagovremenim i adekvatnim lečenjem. Prema nalazu i mišljenju veštaka dr D.J. okrivljeni je u vreme izvršenja dela bio u stanju emocionalne uzbuđenosti srednjeg stepena, ali sposoban da shvati značaj dela i upravlja svojim postupcima, te je dakle bio svestan da ubadanje oštrim predmetom u vitalne delove tela (glava i vrat) može dovesti do smrtnog ishoda. U konkretnom slučaju, smrtna posledica je, osim zbog brze i adekvatne medicinske intervencije izostala i usled nailaska svedoka Z.H., S.S. i M.D., koji su sprečili okrivljenog da dovrši započeto delo.

Sve navedene okolnosti jasno upućuju na zaključak da je umišljaj okrivljenog bio usmeren na lišenje života oštećen a ne na nanošenje povreda. Nalazeći da se u radnjama okrivljenog ne stiču sva bitna obeležja krivičnog dela ubistvo u pokušaju, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, već krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. KZ, prvostepeni sud je primenio zakon koji se ne može primeniti i time učinio povredu zakona – član 439. tačka 2. ZKP, a dajući, s tim u vezi nejasne i protivrečne razloge i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP. Kako drugostepeni sud navedene povrede zakona nije otklonio, to su i drugostepenom presudom učinjene iste povrede.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud uvažio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca u pogledu navedenih povreda zakona i utvrdio da je pravnosnažnim presudama Višeg suda u Beogradu K 917/13 od 16.06.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 841/15 od 06.10.2015. godine povređen zakon u korist okrivljenog S.M., ne dirajući u pravnosnažne odluke protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet.

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 493. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                           Dragiša Đorđević,s.r.