Kzz 612/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 612/2015
23.09.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.M., zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 4. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.M. adv. Z.J., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu 1K 51/11 od 11.05.2012. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 8/15 od 25.02.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 23.09.2015. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.M., adv. Z.J., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu 1K 51/11 od 11.05.2012. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 8/15 od 25.02.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu 1K 51/11 od 11.05.2012. godine, okrivljeni S.M. oglašen je krivim zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 4. Krivičnog zakonika za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne učini novo krivično delo.

Okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 1.500,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 35.000,00 dianra u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Okrivljeni S.M. obavezan je da na ime imovinskopravnog zahteva isplati iznos oštećenom „E.T.“ DOO B. iznos od 3.312.280,34 dinara u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 8/15 od 25.02.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog S.M., adv. Z.J., i presuda Osnovnog suda u Smederevu 1K 51/11 od 11.05.2012. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog S.M., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 439. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, preinači izreku prvostepene presude u stavu tri i okrivljenog oslobodi obaveze u odnosu na imovinskopravni zahtev.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.M., adv. Z.J. je neosnovan.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu pobija pravnosnažne presude zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, a u obrazloženju zahteva navodi da je povređen zakon u odnosu na odluku prvostepenog suda o imovinskopravnom zahtevu, kada je odlučeno da okrivljeni S.M. oštećenom „E.T.“ DOO B., na ime imovinskopravnog zahteva isplati iznos od 3.312.280,34 dinara, a drugostepeni sud da se u obrazloženju presude pozvao na odredbe zakona o privrednim društvima koji nije važio u vreme izvrđenja krivičnog dela, iz čega po oceni Vrhovnog kasacionog suda proizilazi da se pravnosnažne presude pobijaju zbog povrede iz člana 441. stav 3. ZKP.

Odredbom člana 441. stav 3, propisano je da se odluka o dosuđenom imovinskopravnom zahtevu ili odluka o oduzimanju imovine proisteke iz krivičnog dela može pobijati ako je sud ovom odlukom povredio zakonske odredbe.

Iz spisa predmeta proizilazi da je sud prvostepenom presudom u smislu člana 206. stav 2. ranijeg važećeg ZKP („Službeni list SRJ“ broj 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ broj 58/04 ... 76/10) koji je bio na snazi u vreme donošenja prvostepene presude, prema kojem se procenjuje zakonitost iste (član 604. ZKP „Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 45/13) obavezao okrivljenog S.M. da oštećenom „E.T.“ DOO B., na ime imovinskopravnog zahteva isplati iznos od 3.312.280,34 dinara u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude.

Shodno navedenoj zakonskoj odredbi sud može da odluči o imovinskopravnom zahtevu koji oštećeni istakne u krivičnom postupku, ukoliko sud ima mogućnost za to, tako što će ga u potpunosti ili delimično usvojiti, ili što će oštećenog uputiti na parnicu.

U konkretnom slučaju sud je odlučio u potupnosti o imovinskopravnom zahtevu u smislu člana 206. stav 2. ZKP, imajući u vidu da je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela zlouptreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 4. KZ i da je izrekom prvostepene presude (koja je potvrđena drugostepenom presudom) utvrđen tačan iznos protivpravnog pribavljanja imovinske koristi u iznosu od 3.312.280,34 dinara, što je ujedno i kvalifikatorna okolnost za razgraničenje krivičnog dela iz stava 1. od krivičnog dela iz stava 2. člana 238. Krivičnog zakonika vežećeg u vreme izvršenja krivičnog dela („Službeni glasnik RS“ broj 85/05) i uz postojanje predloga ovlašćenog lica da se imovinskopravni zahtev nastao usled izvršenja ovog krivičnog dela raspravi, to proizilazi da su podaci u krivičnom postupku pružili pouzdan osnov, da se u potpunosti odluči o imovinskopravnom zahtevu uz primenu odredbe člana 206. stav 2. ranije važećeg ZKP, pa se neosnovano zahtevom branioca okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 3. ZKP. Stoje navodi branioca okrivljenog u podnetom zahtevu, da drugostepeni sud u obrazloženju na strani 3 se poziva na odredbe Zakona o privrednim društvima.

Međutim, u izreci prvostepene presude ne navodi se Zakon o privrednim društvima kao zakon koji je primenjen na okrivljenog i njegovo delo, već se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom zahtevu, o kome je odlučeno u smislu člana 206. stav 2. ranije važećeg ZKP, to navođenje ovog zakona u obrazloženju drugostepene presude bez uticaja je na pravilnost i zakonitost iste, s obzirom da razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju presude ne mogu biti predmet ispitivanja po zahtevu za zaštitu zakonistosti, pa su stoga suprotni navodi branioca okrivljenog ocenjeni neosnovanim.

Nalazeći iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda zakona na koju se ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                 Predsednik veća-sudija

Mila Ristić                                                                                                  Nevenka Važić