![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 66/2014
20.03.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. D.M., zbog krivičnog dela ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanju javnog reda i mira iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. M.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zaječaru K br. 632/12 od 31.10.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 63/13 od 09.09.2013. godine, u sednici veća održanoj 20.03.2014. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. D.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zaječaru K br. 632/12 od 31.10.2012. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 63/13 od 09.09.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zaječaru K br. 632/12 od 31.10.2012. godine okr. D.M. oglašen je krivim za radnje ometanja ovlašćenih službenih lica PS Knjaževac u obavljanju poslova bezbednosti, bez navođenja pravne kvalifikacije dela, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ako za vreme od jedne godine ne učini novo krivično delo.
Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, Apelacioni sud u Beogradu je presudom Kž1 63/2013 od 09.09.2013. godine, uvaženjem žalbe branioca preinačio prvostepenu presudu u pogledu pravne kvalifikacije dela i odluke o krivičnoj sankciji, tako što je radnje okrivljenog opisane u izreci prvostepene presude pravno kvalifikovao kao krivično delo ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanju javnog reda i mira iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i za to delo mu je izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora od 4 meseca i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, dok je žalbu branioca u preostalom delu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog adv. M.P. podneo je Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3. u vezi člana 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud obe presude preinači i prema okrivljenom odbije optužbu ili da iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Nakon što je primerak zahteva, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.
Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. D.M. je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu navodi da je prvostepenom i drugostepenom presudom povređeno osnovno pravilo krivičnog postupka propisano članom 4. ZKP – ne bis in idem i time učinjena povreda zakona, koju branilac pogrešno opredeljuje kao povredu iz člana 438. stav 2. tačka 3. ZKP u vezi člana 4. ZKP, umesto povrede iz člana 438. stav 1. tačka 1. u vezi člana 4. ZKP.
S tim u vezi, u zahtevu se navodi da je okrivljeni presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti osuđen za isti događaj za koji je osuđen i presudom Prekršajnog suda u Zaječaru – Odeljenja u Knjaževcu II-8-Pr 7408/11 od 23.08.2013. godine.
Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud je ispitao u smislu člana 604. stav 1. ZKP, pa je našao da se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje da je prvostepenom i drugostepenom presudom učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1. u vezi člana 4. ZKP, odnosno člana 369. tačka 2. u vezi člana 6. ZKP (''Službeni list SRJ'', br. 70/01 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'', br. 58/04 ... 76/10) (u daljem tekstu: ranije važećeg ZKP).
Iz spisa predmeta se utvrđuje da je presudom Prekršajnog suda u Zaječaru, Odeljenja u Knjaževcu II-8-Pr 7408/11 od 23.08.2013. godine okr. D.M. oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 331. stav 1. tačka 80. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima (ZOBS), člana 331. stav 1. tačka 90. ZOBS-a i člana 330. stav 1. tačka 5. ZOBS-a, jer je dana 30.08.2011. godine, u 19,30 u K. u ulici ..., kod kućnog broja ..., upravljao traktorom marke IMT 539 sa pridodatom prikolicom ručne izrade koja nije upisana u jedinstveni registar vozila, uključio se u saobraćaj bez dozvole policijskog službenika i odbio da se podvrgne utvrđivanju prisustva alkohola u organizmu, naknadno, kada je, nakon napuštanja lica mesta pronađen od strane policijskih službenika.
U krivičnom postupku, presudom Osnovnog suda u Zaječaru K br.632/2012 od 31.10.2012. godine okrivljeni je oglašen krivim da je u isto vreme (30.08.2011. godine oko 19,20 časova) i na istom mestu (u ulici ... u ...) ometao ovlašćena službena lica PS Knjaževac, J.S. i B.M. u obavljanju poslova bezbednosti, na taj način što je, nakon što je po nalogu policijskog službenika J.S. zaustavio traktor, dok je ona obavljala službenu radnju putem radio veze, radi utvrđivanja i provere identiteta okrivljenog, rekao: ''Šta ja čekam'', zatvorio vrata kabine traktora i njime pobegao sa lica mesta i sakrio ga u dvorištu svog prijatelja i pored pokušaja policijskog službenika B.M. da ga zaustavi, penjanjem na kabinu traktora. Na ovaj način okrivljeni je učinio krivično delo ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti i održavanju javnog reda i mira iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru (što je prvostepeni sud, nakon navođenja činjeničnog opisa propustio da unese u izreku, a što je presudom drugostepenog suda ispravljeno, zbog očigledne nesaglasnosti pismenog otpravka i izvornika prvostepene presude u kome je navedena pravna kvalifikacija dela).
Prema navedenom, iako je u oba postupka reč o istom okrivljenom i o životnom događaju koji se odigrao u istom vremenskom i prostornom okviru, činjenični opis prekršaja iz člana 331. stav 1. tačka 80, člana 331. stav 1. tačka 90. i člana 330. stav 1. tačka 5. ZOBS-a bitno je različit od činjeničnog opisa krivičnog dela iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru. Opis navedenih prekršaja, osim navoda da je okrivljeni upravljao traktorom sa prikolicom koja nije upisana u jedinstveni registar vozila, da se uključio u saobraćaj bez dozvole policijskog službenika i da je odbio da se podvrgne utvrđivanju prisustva alkohola u organizmu, ne obuhvata događaj i činjenice nakon što je okrivljeni zaustavljen od strane policijskih službenika, a zatim napustio mesto na kome je zaustavljen. Radnje koje je okrivljeni tada preduzeo – nakon što je jednom policijskom službeniku rekao: ''Šta ja čekam'', zatvorio vrata kabine i pobegao i pored pokušaja drugog policijskog službenika da ga zaustavi u begu penjanjem na kabinu traktora, ne predstavljaju zakonska obeležja prekršaja, već ih Krivični zakonik kvalifikuje kao krivično delo ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanju javnog reda i mira.
Imajući u vidu radnje koje je preduzeo okrivljeni prema policijskim službenicima, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne može se reći da se opis predmetnih prekršaja (u odnosu na koje je prekršajni postupak obustavljen presudom Višeg prekršajnog suda u Nišu, II-310 Prž 21135/13 od 29.10.2013. godine, zbog nastupanja apsolutne zastarelosti vođenja prekršajnog postupka) odnosi na potpuno isti događaj i na iste činjenice i radnje okrivljenog koje predstavljaju obeležja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim u krivičnom postupku.
Stoga se, suprotno navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari, dakle ni o povredi zakona iz člana 369. tačka 2. u vezi člana 6. ranije važećeg ZKP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović, s.r. Dragiša Đorđević, s.r.