Kzz 672/2017 nedozvoljen dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 672/2017
04.07.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Ćalovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K br.379/2015 od 05.10.2016. godine i Višeg suda u Čačku Kž 57/2017 od 09.03.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 04.07.2017. godine, jednogalsno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K br.379/2015 od 05.10.2016. godine i Višeg suda u Čačku Kž 57/2017 od 09.03.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku K br.379/2015 od 05.10.2016. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom obavezan je okrivljeni AA da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, na ime ostalih troškova krivičnog postupka iznos od 16.000,00 dinara, kao i oštećenima kao solidarnim poveriocima na ime troškova krivičnog postupka iznos od 191.250,00 dinara sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja, dok su oštećeni BB i VV radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Višeg suda u Čačku Kž 57/2017 od 09.03.2017. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog AA i branioca okrivljenog advokata Ivana Ćalovića, pa je presuda Osnovnog suda u Čačku K br.379/2015 od 05.10.2016. godine potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Ćalović, zbog povrede člana 511. stav 1. u vezi člana 447. stav 2. ZKP, u vezi člana 33. stav 4. Ustava RS, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da je isti podnet i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovnu odluku i suđenje prvostepenom sudu s tim da se postupak održi pred izmenjenim većem ili da pobijane odluke preinači u celini i okrivljenog oslobodi od optužbe i odredi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava ili državnog organa koji je inicirao i vodio krivični postupak, a da branilac okrivljenog bude pozvan na sednicu veća Vrhovnog kasacionog suda ukoliko bi to bilo od značaja za donošenje odluke.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u svom zahtevu navodi da se pobijane presude zasnivaju na dokazima na kome se presude ne mogu zasnivati, a to je medicinsko veštačenje oštećenih koje je obavljeno od strane doktora GG, za koga u toku postupka nije utvrđena osnovna procesna pretpostavka a to je da li se imenovani zdravstveni radnik uopšte nalazi na spisku stalnih sudskih veštaka u oblasti za koji je dao stručni nalaz i mišljenje, na koji način ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP u pobijanim presudama.

Iz obrazloženja presude Osnovnog suda u Čačku K br.379/2015 od 05.10.2016. godine, proizlazi da je doktor GG kao specijalista sudske medicine lično poznat tom sudu, da je dugogodišnji veštak a da na području Višeg suda u Čačku nema stalnog sudskog veštaka iz oblasti sudske medicine, pa imajući u vidu činjenicu da isti nije postavljen rešenjem Ministarstva pravde za stalnog sudskog veštaka, veštak je u skladu sa članom 119. stav 3. ZKP na glavnom pretresu položio zakletvu (strana 10 stav 2 prvostepene presude).

Odredbom člana 114. stav 3. ZKP, propisano je da ako za određenu vrstu veštačenja postoje veštaci sa spiska stalnih veštaka, drugi veštaci se mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odlaganja ili ako su stalni veštaci sprečeni, ili ako to zahtevaju druge okolnosti.

Članom 119. stav 1. ZKP, propisano je da će se od veštaka zahtevati da pre veštačenja položi zakletvu, a stalni sudski veštak biće pre veštačenja opomenut na već položenu zakletvu, dok je stavom 3. istog člana propisan tekst zakletve.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, imajući u vidu da na teritoriji mesne nadležnosti Višeg suda u Čačku ne postoji stalni sudski veštak iz oblasti sudske medicine, a da je doktor GG specijalista sudske medicine, u konkretnom slučaju radi se o drugim okolnostima koje opravdavaju angažovanje drugih veštaka mimo spiska stalnih sudskih veštaka, a shodno odredbi člana 114. stav 3. ZKP, pa kako je doktor GG u smislu člana 119. stav 1. i 3. ZKP položio zakletvu veštačenje obavljeno od strane ovog specijaliste sudske medicine, ne može se smatrati dokazom koji nije izveden u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku. Iz navedenog razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u delu u kome je on podnet zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP ocenio kao neosnovanim.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu istaknute povrede zakona iz člana 511. stav 1. u vezi člana 447. stav 2. ZKP u vezi člana 33. stav 4. Ustava RS, ocenu bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP i ocenu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje, obzirom da navedeno ne predstavlja zakonom propisane razloge iz člana 485. stav 4. ZKP zbog kojih je okrivljenom dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.

Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                    Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković,s.r.                                                                                               Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić