Kzz 680/2022 obavezna odbrana

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 680/2022
29.06.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Milene Rašić, Dragana Aćimovića i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Dejana Radosavljevića i dr, zbog tri krivična dela razbojništvo u saizvršilaštvu iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića, advokata Stevana Jakovljevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu 1K.br.15/21 od 11.06.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 796/21 od 22.12.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 29.06.2022. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića, advokata Stevana Jakovljevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu 1K.br.15/21 od 11.06.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 796/21 od 22.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Smederevu 1K.br.15/21 od 11.06.2021. godine, između ostalih, okrivljeni Dejan Radosavljević i Stefan Stojanović su oglašeni krivim zbog izvršenja tri krivična dela razbojništvo u saizvršilaštvu iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, pa su im za navedena krivična dela prethodno utvrđene pojedinačne kazne i to za krivično delo iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ opisano u stavu I izreke presude kazne zatvora u trajanju od po 1 godine i 6 meseci, a za dva krivična dela iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ opisana u stavu II izreke presude kazne zatvora u trajanju od po 2 godine i zatim su okrivljeni osuđeni na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine i 4 (četiri) meseca u koje im se uračunava vreme provedeno u pritvoru i meri zabrana napuštanja stana odnosno boravišta u periodu od 25.12.2018. godine do 05.11.2020. godine.

Istom presudom okrivljeni su obavezani da plate sudu na ime paušala iznose od po 10.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je određeno da će o troškovima krivičnog postupka sud odlučiti posebnim rešenjem. Oštećene AA, BB i VV su za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućene na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 796/21 od 22.12.2021. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića, advokata Stevana Jakovljevića i advokata Ognjena Radića i Borivoja Borovića i žalba branioca okrivljenog GG advokata Slavice Koprivica, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Smederevu 1K.br.15/21 od 11.06.2021. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića, advokat Stevan Jakovljević, zbog povrede zakona iz člana 74. tačka 1) ZKP (u zahtevu pogrešno označeno člana 74. stav 1. tačka 1) ZKP), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 492. ZKP usvoji kao osnovan podneti zahtev, te da u smislu člana 494. ZKP predmet vrati na postupanje Višem sudu u Smederevu ili Apelacionom sudu u Beogradu.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 74. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića u podnetom zahtevu ističe da je u predmetnom krivičnom postupku povređeno pravo na obaveznu odbranu okrivljenom GG prilikom njegovog saslušanja u policiji, a na čijem priznanju izvršenja predmetnih krivičnih dela datom u policiji je sud po braniocu zasnovao osuđujuću presudu i to ne samo u odnosu na okrivljenog GG, već i u odnosu na okrivljene Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića. Naime, po stavu branioca, okrivljeni GG je pred policijom saslušavan suprotno odredbi člana 74. tačka 1) ZKP, obzirom da mu, kao lako mentalno zaostaloj osobi koja je očigledno nesposobna da se sama uspešno brani, nije omogućeno da od samog početka njegovog saslušanja prisustvuje branilac po službenoj dužnosti - advokat Slavica Koprivica, već je okrivljeni GG saslušavan 6 sati bez branioca, a u kom vremenu je isti tučen od strane policajaca i naloženo mu je kako da iznese svoju odbranu.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani iz sledećih razloga:

Odredbama člana 74. ZKP predviđena je obavezna odbrana okrivljenog u krivičnom postupku, odnosno istima je propisano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca. Dakle, povreda zakona iz člana 74. ZKP postoji ako okrivljeni u jednoj od devet propisanih procesnih situacija u kojima je predviđena obavezna odbrana nije imao branioca. Povreda zakona iz člana 74. tačka 1) ZKP, na koju se poziva branilac okrivljenih, postoji ako okrivljeni, koji je nem, gluv, slep ili nesposoban da se sam uspešno brani, nije imao branioca od prvog saslušanja pa do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka.

Imajući u vidu da iz spisa predmeta, i to zapisnika o saslušanju okrivljenog GG sastavljenog pred ovlašćenim službenim licima MUP-a RS DP PU Pančevo PS Kovin dana 25.12.2018. godine, jasno proizilazi da je navedenom saslušanju okrivljenog GG prisustvovala advokat Slavica Koprivica koja mu je postavljena kao branilac po službenoj dužnosti rešenjem Višeg javnog tužioca u Smederevu A.br.371/18 od 25.12.2018. godine na osnovu člana 74. tačka 2) ZKP, jer je okrivljenom stavljeno na teret krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 2. KZ za koje je, s obzirom na visinu zaprećene kazne zatvora, propisana obavezna odbrana, te da je okrivljeni pristao da da svoj iskaz u prisustvu navedenog branioca po službenoj dužnosti i da je saslušanje okrivljenog počelo nakon obavljenog poverljivog razgovora sa braniocem, kao i da je posle davanja iskaza i upozorenja u smislu člana 235. stav 1. ZKP da ima pravo da pročita zapisnik ili da zahteva da mu se isti pročita, okrivljeni nakon čitanja zapisnika svojeručno potpisao zapisnik, kao i njegov branilac po službenoj dužnosti, a primedbi na postupanje policije od strane okrivljenog i njegovog branioca nije bilo, to je, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, očigledno da je okrivljeni GG prilikom saslušanja pred policijom dana 25.12.2018. godine imao branioca, odnosno da je imao odbranu, pri čemu podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti nisu pruženi dokazi za suprotno, zbog čega se u konkretnom slučaju, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ne može raditi o povredi zakona iz člana 74. ZKP vezano za obaveznu odbranu okrivljenog u krivičnom postupku, a kako to neosnovano ističe branilac okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića u podnetom zahtevu. Po nalaženju ovoga suda kako je u konkretnoj situaciji okrivljeni GG imao branioca, to je bez ikakvog uticaja činjenica da je ovom okrivljenom branilac po službenoj dužnosti postavljen na osnovu člana 74. tačka 2) ZKP, umesto na osnovu člana 74. tačka 1) ZKP, a imajući pri tome u vidu visinu zaprećene kazne zatvora za krivično delo koje mu je stavljeno na teret.

U ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, ukazujući da osim priznanja izvršenja predmetnih krivičnih dela okrivljenog GG, nema ni jednog drugog dokaza da su okrivljeni Dejan Radosavljević i Stefan Stojanović učinili predmetna krivična dela, pri čemu je sud neosnovano odbio dokazni predlog odbrane, po nalaženju ovoga suda, u suštini se osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova, a što nije dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenih, odnosno njihovog branioca u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, pa Vrhovni kasacioni sud ove navode zahteva nije ni razmatrao.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 74. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Dejana Radosavljevića i Stefana Stojanovića, advokata Stevana Jakovljevića, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 491. stav 1. ZKP navedeni zahtev branioca okrivljenih odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić