Kzz 69/2019 2.4.1.22.2.3.12

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 69/2019
06.02.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Igora Tomića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.60/18 od 20.04.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.671/18 od 19.09.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 06. februara 2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Igora Tomića, podnet protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.60/18 od 20.04.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.671/18 od 19.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.60/18 od 20.04.2018. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. Krivičnog zakonika i krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. KZ, pa pošto su mu prethodno, primenom odredaba članova 56. i 57. KZ utvrđene pojedinačne kazne za svako od izvršenog krivičnog dela, i to za krivično delo iz člana 206. stav 1. KZ kazna zatvora u trajanju od devet meseci a za krivično delo iz člana 204. stav 1. tačka 1. KZ kazna zatvora u trajanju od pet meseci, okrivljeni je na osnovu člana 60. stav 2. tačka 2. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U ovu kaznu, okrivljenom je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 27.12.2017. godine do 20.04.2018. godine. Istovremeno je određeno da će se izrečena kazna zatvora izvršiti bez primene elektronskog nadzora, u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje, koje ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim Zakonom o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera, uz upozorenje da će mu sud, ako jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da plati na ime sudskog paušala iznos od 5.000,00 dinara, na ime troškova krivičnog postupka Osnovnom sudu u Surdulici iznos od 2.800,00 dinara, te Osnovnom javnom tužilaštvu u Vladičinom Hanu iznos od 46.500,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude. Okrivljeni je obavezan i da oštećenoj BB na ime naknade štete isplati iznos od 100.853,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, a oštećeni VV je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.671/18 od 19.09.2018. godine, usvajanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Vladičinom Hanu, presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.60/18 od 20.04.2018. godine preinačena je samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je okrivljenom AA za krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 1. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine, a za krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega je okrivljeni primenom člana 60. stav 2. tačka 2. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i četiri meseca, koju kaznu mu je na osnovu člana 63. stav 1. KZ uračunato vreme provedeno u pritvoru od 27.12.2017. do 20.04.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Igor Tomić, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenom izreći blažu krivičnu sankciju, uz istovremeni zahtev da se na osnovu člana 488. stav 3. ZKP, odredi da se izdržavanje izrečene kazne odlaže, odnosno prekida do okončanja postupka po zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju branilac okrivljenog AA, kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, samo formalno ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenom preko branioca. Međutim, s tim u vezi u obrazloženju zahteva branilac ističe da je pobijanim presudama povređen zakon na štetu okrivljenog jer je osuđen na vremenski dugu kaznu zatvora iako je do sada neosuđivan, kao i da sud nije dao adekvatan značaj utvrđenim olakšavajućim okolnostima, niti činjenici da na strani okrivljenog otežavajućih okolnosti nije bilo, a kojim navodima zahteva se u suštini ukazuje na povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP, zbog koje povrede podnošenje ovog vanrednog pravnog leka u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno okrivljenom preko branioca zbog povrede zakona.

Imajući u vidu da je u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, te da se suštinski ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                       Predsednik veća-sudija,

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                   Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić