Kzz 697/2019 odbijen zahtev; relativna zastarelost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 697/2019
10.09.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Sonje Pavlović, Milunke Cvetković i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog tri krivična dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 178. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Lazara Malovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 78/17 od 12.07.2018. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 629/18 od 17.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 10.09.2019. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Lazara Malovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 78/17 od 12.07.2018. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 629/18 od 17.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Obrenovcu K 78/17 od 12.07.2018. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog tri krivična dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 178. stav 1. KZ, za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest meseci, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 27.02.2014. do 23.05.2014. godine. Okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 6.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, kao i da sudu naknadi troškove krivičnog postupka, kao i oštećenoj BB, o čijoj će visini biti odlučeno naknadno, posebnim rešenjem. Oštećene BB i VV, na osnovu člana 258. ZKP, upućene su na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 629/18 od 17.04.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Lazara Malovića i presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 78/17 od 12.07.2018. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Lazar Malović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, a kako to proizilazi iz sadržine zahteva 438. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine, odnosno da iste preinači tako što će prema okrivljenom odbiti optužbu, odnosno tako što će istog osloboditi od optužbe, ili pak tako što će obustaviti postupak usled nastupanja zastarelosti krivičnog gonjenja, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud shodno odredbi člana 488. stav 3. ZKP, odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odloži.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je u smislu odredbe člana 490. ZKP održao sednicu veća, o kojoj, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP nije obaveštavao Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Lazara Malovića je neosnovan.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ukazuje da je javni tužilac izmenio dispozitiv podnetog optužnog predloga dana 23.03.2018. godine, u pogledu činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije krivičnog dela i to tako što je okrivljenom stavio na teret da je dana 04.02. i 26.02.2014. godine izvršio krivično delo nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. KZ, za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, zbog čega je, shodno odredbi člana 103. tačka 6) KZ nastupila relativna zastarelost krivičnog gonjenja.

Iz ovih navoda branioca okrivljenog, po oceni Vrhovnog kasacionog suda proizilazi da isti zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Odredbom člana 104. stav 1. KZ, propisano je između ostalog da zastarelost krivičnog gonjenja počinje od dana kada je krivično delo izvršeno.

Odredbom člana 104. stav 3 KZ propisano je da se zastarelost prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi otkrivanja krivičnog dela ili radi otkrivanja i gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog dela.

Stavom 5. člana 104. KZ propisano je da svakim prekidom zastarelost počinje ponovo da teče.

Iz spisa predmeta proizilazi sledeće:

Javni tužilac je okrivljenom optužnim predlogom Kt 53/14 od 23.04.2014. godine stavio na teret krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. KZ učinjeno neutvrđenog dana 2011. godine (tačka 1), a zatim dva krivična dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ učinjena 04.02.2014. godine i 26.02.2014. godine, pa je nakon više ročišta za glavni pretres u toku 2014, 2015. i 2016. godine, prvostepeni sud 13.09.2016. godine doneo presudu kojom je odbio optužbu za tačku 1 optužnog akta, a okrivljenog oglasio krivim za dva krivična dela iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 9 meseci. Drugostepeni sud-Viši sud u Beogradu ukinuo je u žalenom postupku osuđujuću presudu Osnovnog suda u Obrenovcu i vratio spise predmeta na ponovno suđenje, pa je postupak započet iznova protiv okrivljenog za navedena krivična dela.

Dakle, sve vreme od izvršenja navedenih krivičnih dela javni tužilac i sud u kontinuitetu preduzimaju procesne radnje u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku u cilju krivičnog gonjenja okrivljenog zbog dva krivična dela iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koja je propisana kazna od 6 meseci do 5 godina, te shodno tome krivično gonjenje se ne može preduzeti kada protekne 5 godina od izvršenja krivičnog dela (relativna zastarelost krivičnog gonjenja), što ovde nije slučaj, odnosno od izvršenja krivičnih dela za koje je krivično gonjenje prvobitno preduzeto nije proteklo više od propisanog roka zastarelosti.

U toku postupka javni tužilac je podneskom Kt 24/14 od 23.03.2018. godine izmenio optužni akt, u skladu sa procesnim ovlašćenjem da raspolaže u potpunosti podnetim optužnima aktom, te da isti izmeni, pri čemu sud nije vezan pravnom ocenom iz optužnog akta shodno odredbi člana 420. stav 2. ZKP. Sud je nakon održanog glavnog pretresa sada po izmenjenom optužnom aktu za tri krivična dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 178. stav1. KZ, doneo pobijanu presudu i okrivljenog oglasio krivim i osudio za ova krivična dela, dok je drugostepeni sud prvostepenu presudu potvrdio.

Prema tome, činjenica da je optužni akt izmenjen po proteku tri godine od izvršenja inkriminisanih radnji nema uticaja na tok zastarevanja krivičnog gonjenja imajući u vidu kontinuitet preduzetih procesnih radnji od strane ovlašćenih procesnih subjekata od trenutka kada su inkriminisane radnje izvršene, sudu podnet prvi optužni akt, a zatim izmenjeni optužni akt javnog tužioca, pa do pravnosnažnog presuđenja.

Stoga Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode iz zahteva branioca okrivljenog da su pobijane pravnosnažne presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Pored toga, branilac okrivljenog u zahtevu ukazuje da izvedeni dokazi ne pružaju pouzdan osnov za zaključak da je okrivljeni izvršio predmetna krivična dela za koja je oglašen krivim, isticanjem da je sud pogrešno ocenio međusobno protivrečne iskaze svedoka BB, GG, VV, DD i ĐĐ, koji su se različito izjašnjavali o kritičnom događaju, kao i zapisnike o prepoznavanju lica.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, branilac okrivljenog polemišući sa ocenom dokaza od strane suda, u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom, a potvrđeno drugostepenom presudom u pogledu učešća ovog okrivljenog u izvršenju krivičnih dela u pitanju.

Međutim, kako pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni, preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, to se Vrhovni kasacioni sud u ove navode zahteva nije upuštao.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                    Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                                                           Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić